Piše: Ivka Barić
…
Nema dalje! To je prvo što pomislite kada ugledate čuvenu modnu fotografkinju Suzanu Holtgrave, koja svojim zaštitnim znakom – velikim osmijehom – veseljem ispuni svaku prostoriju.
Često se krije pod pseudonimom Suzy Love, koji zvuči poput naziva nekog bezvremenskog hita jedne od njezinih najvećih inspiracija, Davida Bowieja, s kojim je ova kreativna diva uglas pjevala na berlinskom koncertu 2002.
Rođena pod vrućim istarskim suncem, ali s dušom ukorijenjenom u energične ulice Berlina gdje je pronašla svoj dom daleko od doma, Suzana Holtgrave nije samo svjetski uspješna modna fotografkinja, već i ikona stila i umjetnosti. Spoj mediteranske ležernosti i dolce vite, uz dodir njemačke preciznosti i oka za detalje, preobražava sve što ovjekovječi svojim fotoaparatom u remek-djelo.
Njezine fotografije kojima istražuje ljepotu otkrivajući dubine karaktera krase stranice svih značajnijih modnih časopisa kao što su Elle, Harper’s Bazaar, Schön! Magazine, Material Girl, J’N’C, L’Officiel, pa čak i prestižnog Voguea. Umjetnički stil Suzane Holtgrave nije samo estetski izričaj, već manifestacija njezine unutarnje snage i autentičnosti. Ona je hippy u suvremenom svijetu, u koji, bez imalo nostalgije, donosi svježinu i novi pogled na modni svijet.
Istinska globalna građanka, hippy u duši, a umjetnica u izrazu, Suzy je modni genij, pjevačica duše, uhvaćena u vremenskoj petlji između prošlosti i budućnosti.
Jedna od njenih karakterističnih serija, „Girls on the Balcony”, otkriva spontanost i živost trenutaka, gdje bez stilista i vizažista prikazuje prirodnu ljepotu i osobnost svake djevojke, nevjerojatnom sposobnošću da uhvati autentičnost trenutka. Kroz njezin objektiv trenuci postaju priče koje oživljavaju, svaka djevojka postaje junakinja, svaka modna kombinacija postaje priča.
Svoj put započela je kao model, ali je brzo prepoznala svoju strast prema fotografiji i prešla s druge strane objektiva. Portfelj joj je ispunjen nevjerojatnim vizualima koji istražuju granice mode, ljepote i umjetnosti. Od suptilne elegancije do hrabrih eksperimenata, Holtgrave neustrašivo istražuje svaki aspekt svijeta mode.
Njezina umjetnost ne poznaje granice. Tako se podjednako uspješno predstavila i ozbiljnim ciklusom „Kamp”: ova serija donijela joj je nagradu na festivalu Rovinj Photodays gdje je bila jedna od četiri nagrađena hrvatska fotografa između sedamsto prijavljenih iz cijelog svijeta. Uspjeh je tim veći jer je njezine portrete čuveni američki fotograf Tod Papageorge, usporedio s onima jedne od najistaknutijih fotografkinja 20. stoljeća Diane Arbus.
Od snimanja za renomirane modne časopise do izložbi u uglednim galerijama diljem svijeta, Suzana Holtgrave je uvijek u potrazi za novim načinima izražavanja. Vodi je u tome urođena znatiželja da pronađe dublju poruku te na taj način promatraču suptilno šalje poziv na istraživanje i promišljanje. Pokazuju to trenuci koje zaustavi, u kojima je svaki detalj pažljivo osmišljen, ali svaki izraz ostavlja prostor za spontanost i živost.
Već i kratak susret, u kojem ćete, čak i bez da porazgovarate, osjetiti njezinu energiju i šarm, dokazat će vam koliko je Suzana Holtgrave iskrena u svome izričaju.
Sebe kratko opisuje kao „cool, kreativnu i simpatičnu osobu”. Njezine geste, zarazni osmijeh i, iznad svega, eklektični stil, poput njezinih fotografija, odražavaju osobnost koja je istovremeno svježa i bezvremenska. Nije čudo što se pored nepogrešivog ukusa često na setu nađe u ulozi stilista spajajući laiku nespojive, uzorke, boje i teksture.
Svaka njezina modna kombinacija, kao i fotografija, nosi pečat osobnosti. Spajajući talent, stil i dušu, Suzana Holtgrave u svoj rad unosi ljubav prema životu podsjećajući nas da je umjetnost najljepša kada dolazi iz srca.
Radili ste za neke od vodećih modnih časopisa i brendova. Kako izgleda proces suradnje s takvim imenima u modnoj industriji i koliko se on razlikuje u odnosu na poslove koje radite u Hrvatskoj?
Suradnja s vodećim modnim časopisima i brendovima zaista je uzbudljivo iskustvo. Proces obično počinje detaljnim istraživanjem vizije i estetike brenda ili časopisa. Nakon toga zajedno razvijamo najbolji koncept. Naravno da postoje visoki standardi i zahtjevi, ali istovremeno je to meni kao fotografu, prilika za kreativno izražavanje na najvišoj razini.
Što se tiče razlika u odnosu na poslove koje radim u Hrvatskoj, mogu reći da su te razlike uglavnom u opsegu projekata, ali suština ostaje ista – fokus je na kvaliteti, inovaciji i, onome što smatram osobito važnim, izražavanju umjetničkog identiteta.
Kada radite za svjetski poznate modne časopise uvažavaju li oni vašu umjetničku viziju ili od vas očekuju da realizirate njihovu? Koliko su vam odriješene ruke?
Naravno da časopisi imaju određene standarde i estetske smjernice. Oni znaju što mogu očekivati od mene i cijene moju umjetničku viziju u koju imaju uvid iz mog portfelja, pa već u početnoj fazi suradnje postoji razumijevanje da će moj osobni stil i kreativni pristup sjajno odgovarati njihovim zahtjevima. Radi se o kombinaciji moje umjetničke vizije i njihovih zahtjeva, ali uvijek se potiče izražavanje kreativnosti, što često rezultira izvanrednim vizualnim pričama s kojima smo zadovoljni i mi i čitatelji.
Kada sam ja u pitanju primarno mi je održati vlastitu autentičnost i istraživački duh. Neprestano se educiram, istražujem nove tehnike i koncepte. Sretna sam što stalno surađujem s nevjerojatnim kreativcima što mi pruža priliku da učim i razvijam svoje ideje. Autentičnost je ključna za dugoročni uspjeh i prepoznatljivost.
U karijeri ste prošli kroz različite aspekte modne industrije. Koje ste lekcije naučili kao model, a kasnije su vam koristile kao fotografu?
Kao model naučila sam se ponašati pred kamerom i surađivati s timom. To mi je omogućilo da lakše komuniciram svoje vizije i ideje kao fotograf. Moja karijera modela počela je gotovo filmski i to zahvaljujući jednom slučajnom susretu u Berlinu. Fotograf me primijetio na ulici i pitao bi li željela raditi kao model. Modelingom sam se bavila petnaest godina, prije nego što sam odlučila promijeniti stranu i zauzeti poziciju iza objektiva.
U mojoj karijeri modela jedno od najznačajnijih iskustava koje me oblikovalo kao umjetnika bila je suradnja s legendarnim Helmutom Newtonom. Imala sam privilegiju biti ispred njegovog objektiva, ali i upoznati ga privatno te biti uključena u snimanje filma o njegovom životu u kojem sam bila u ulozi jednog od likova iz njegovog djetinjstva.
Fascinira me način na koji je uspio prenijeti senzualnost i moć kroz svoje fotografije istovremeno izazivajući konvencionalne norme ljepote i mode. To iskustvo me zauvijek profesionalno obogatilo.
Vaši portreti često hvataju autentične i intimne trenutke. Kako gradite povjerenje s modelima?
Drago mi je što ste postavili to pitanje. Uvijek nastojim uspostaviti iskrenu i otvorenu komunikaciju kako bih izgradila povjerenje i stvorila ugodnu atmosferu. Važno je da se modeli osjećaju opušteno. Uvijek slušam njihove ideje i zajedno radimo na stvaranju prostora u kojem mogu biti „svoji” i slobodno izraziti svoje emocije.
Vjerujem da je to ključno za hvatanje istinskih i posebno emotivnih trenutaka.
Dobili ste brojna priznanja i pohvale, uključujući i usporedbu s Diane Arbus. Kako se nosite s pritiscima i očekivanjima koja dolaze s takvim usporedbama?
Iskreno, naravno da je takva usporedba poticajna i laska, ali uvijek se pokušavam fokusirati na svoj rad i nastaviti se razvijati kao umjetnica, bez obzira na vanjske komentare ili usporedbe. Važno mi je zadržati vlastiti identitet u svom stvaralaštvu i zbog toga se ne opterećujem previše mišljenjima drugih.
Vaš ciklus fotografija „Kamp” osvojio je nagradu na festivalu Rovinj Photodays. Možete li nam reći više o tom projektu i možemo li očekivati još neki takav ‘izlet’ izvan mode?
Taj ciklus fotografija bio je pokušaj da uhvatim duh slobode i jednostavnosti. Inspirirali su me različiti aspekti kampiranja, od prirode do ljudskih interakcija. Izlet izvan okvira mode omogućio mi je da istražim nove teme i izraze svoje umjetnosti. Osvojiti nagradu bio je nevjerojatan poticaj za daljnji rad.
Iako sam poznata po modnoj fotografiji, uvijek sam otvorena za istraživanje novih područja. U budućnosti ćete vidjeti još takvih „izleta”, jer vjerujem u kontinuirano širenje vlastitih horizonata.
Postoje li određene teme ili trendovi koje biste još voljeli istražiti?
Uvijek su mi zanimljive teme poput identiteta, pripadnosti i ljepote različitosti na još dublji način. Privlače me i teme održivosti, prirode i suživota s okolinom. Nadam se da će moj rad nastaviti poticati na razmišljanje i dijalog, bez obzira radi li se o modnoj fotografiji ili mojim „izletima” u neka nova područja.
Kako vidite svoju ulogu kao žene u svijetu modne fotografije? Koje su prednosti ženske perspektive?
Kao žena smatram da imam jedinstvenu priliku da doprinesem raznolikosti i dubini priča koje se prikazuju kroz fotografiju. Prednost ženske perspektive je sposobnost empatije i suosjećanja koje često donosimo u proces stvaranja. To nam omogućuje da stvorimo bliski odnos s modelima i da uhvatimo njihovu pravu suštinu i emocije. Također, ženski senzibilitet može dodati dubinu i složenost pričama koje se prikazuju, otvarajući prostor za nove interpretacije i perspektive.
Naše razumijevanje nijansi ljudskog iskustva često rezultira fotografijama koje su, ne samo vizualno privlačne, već i duboko emotivne. Zato smatram da je naša uloga ključna u oblikovanju modnog svijeta kao prostora gdje se ističe raznolikost i gdje se priče pričaju na suptilan, ali moćan način.
Kako se nosite s trenucima kreativne blokade ili nedostatka inspiracije?
Nema tog umjetnika koji se s time ne suočava. Mislim da je važno prihvatiti da je to normalan dio procesa stvaranja i ne osjećati se frustriranim. Umjesto toga, te trenutke treba iskoristiti kao priliku za promišljanje, refleksiju i istraživanje novih područja.
Jedna od strategija koju koristim je odlazak u prirodu ili promjena okoline kako bih osvježila svoj um i dobila novu perspektivu. Ponekad jednostavno dopuštam sebi slobodno vrijeme i odmor kako bih dala priliku svojoj kreativnosti da se spontano vrati.
Važno je biti strpljiv i ne prisiljavati stvaranje. Kreativnost dolazi i odlazi u valovima, pa je važno prihvatiti i cijeniti svaki dio tog procesa.
Kako dolazite do ideja za nove projekte? Postoje li umjetnici ili modne ikone koje vas posebno inspiriraju?
Ufff… to je dinamičan i raznolik proces. Moj ménage à trois su moda, glazba i fotografija. Ponekad se inspiriram svakodnevnim iskustvima i promatranjem okoline, dok me drugi put nadahnu razgovori s ljudima ili umjetnička djela. Značajnu ulogu igraju i filmovi, posebno oni talijanskih autora poput Pasolinija ili Fellinija.
Inače, više sam inspirirana duhom 60-ih i 70-ih nego današnjim modnim trendovima. Za mene, to razdoblje predstavlja vrhunac kreativnosti, slobode izražavanja i autentičnosti, što se savršeno odražava u modi toga vremena.
Kada razmišljam o svojim modnim uzorima, Veruschka von Lehndorff moja je apsolutna modna ikona. Bila je više od običnog modela, simbol slobode, eksperimentiranja, suvremenosti… Ostavila je neizbrisiv trag u svijetu mode. Uvijek sam bila očarana njezinim izgledom i stavom.
A ako govorimo o muškim modnim ikonama, to je, nema sumnje, David Bowie. On je bio više od glazbenika; pravi umjetnik kojem je odjeća služila kao izraz kreativnosti i identiteta. Hrabar, ekscentričan… inspirirao je mnoge aspekte mog života, uključujući i moj stil. Bio je i moja prva velika ljubav, nažalost samo platonska.
Tu je i Prince, kojeg sam upoznala. Čak me pozvao na party, ali sam ga odbila. Tko zna… možda bi se ta simpatija razvila u nešto više da sam drugačije odgovorila (smije se).
Koje su vaše strasti i hobiji izvan svijeta mode?
Volim istraživati nove glazbene žanrove i plesati kao da nitko ne gleda. Glazba igra važnu ulogu u mom životu osobito zato što sam svojedobno i pjevala. Ona me pokreće, inspirira i pomaže mi da se izrazim. Uvijek mi je žao što sam kao mlada propustila priliku naučiti svirati bubnjeve ili klavir.
Tu su i putovanja. Nema ništa što me toliko inspirira i obogaćuje kao istraživanje novih mjesta. Putovanja su za mene više od jednostavnog odmora; to je prilika za otkrivanje, učenje i rast. Svako novo odredište nosi sa sobom posebne čari.
Obožavam Maroko. Osvojio me taj spoj tradicije, egzotike i raznolikosti. Posebno me fascinira nevjerojatno narančasto svjetlo koje uranja u svaki kutak. Morate probati i marokansku hranu! Vegetarijanski couscous, tajine, začini poput korijandera, kumina i šafrana, mirisi mente i svježeg voća… samo su neki od razloga zašto sam zaljubljena u njihovu kuhinju. Ljepota, mirisi, boje, šetnje kroz uske uličice medine, upijanje atmosfere na tržnicama, otkrivanje skrivenih oaza mira… Maroko je iskustvo koje je na mene ostavilo dubok trag.
Imate sjajan stil. Kako biste ga opisali i možete li opisati nekoliko ključnih elemenata koji definiraju vašu osobnu modnu estetiku?
Ja sam hipi, i to sretan hipi! Uvijek sam bila takva i uvijek ću biti. Čak i kada sam slijedila modne trendove i nosila izblajhanu kosu à la Blondie, ili izbrijane punk frizure… uvijek sam u srcu bila hipi! Bez obzira nosim li visoke potpetice i lateks odjeću ili muško odijelo (obožavam odijela!) – uvijek sam pozitivna, uvijek ljubav!
Volim taj Ibiza hippy look, kaftane, miješanje uzoraka, tekstura i boja na neočekivane načine. Važno mi je da se osjećam udobno u onome što nosim, ali volim dodati neočekivane detalje koji privlače pažnju. Moji zaštitni znakovi su velike sunčane naočale, veliki šeširi i duga kosa (sjajan način da se sakrijete).
Za mene je moda izraz slobode i individualnosti, pa se trudim da moj stil odražava upravo tu filozofiju.
Koje modne dizajnere volite i zašto su vam posebni?
Ima ih puno. Duboko me nadahnjuju kreacije Alexandera McQeena. Njegov mračni, gotički estetski izričaj i teatralni pristup modi je nezaboravan. Svaka njegova kolekcija potraga je za identitetom, ljepotom i smrti na provokativan i intrigantan način.
Obožavam slojevite siluete, bogatih tekstura i dramatične detalje Johna Galliana. Šeširi Philipa Treacyja i najobičniji outfit transformiraju u remek-djelo.
Privlače me i dizajneri koji izazivaju tradicionalne modne norme, poput Rei Kawakubo ili Iris van Herpen. Njihov eksperimentalni pristup materijalima i konstrukciji odjeće potiču na razmišljanje, a zbog svoje fotogeničnosti sjajni su editorial pieces. To nije samo odjeća, već istinska umjetnost koja nadilazi granice konvencionalnog dizajna. Takve kreacije nose sa sobom priču i emociju.
Jeste li doma u Puli ili u Berlinu?
Oboje. Pula je moje rodni grad, za koji me vežu snažne emocije i gdje su korijeni moje kreativnosti. S druge strane, Berlin je postao moj „dom daleko od doma”, grad koji me inspirira svojom energijom, raznolikošću i otvorenošću. Dakle, mogu reći da sam doma i u Puli i u Berlinu, jer oba grada igraju važnu ulogu u mom životu i radu.
Kada sam bila djevojčica, kad bi me ljudi pitali odakle sam, odgovarala bih: „S ovoga svijeta”. Nisam pobornik granica koje nas dijele, već vjerujem u povezanost i razmjenu ideja, osobito u kulturnom kontekstu. Zahvalna sam što sam dio društva u kojem mogu živjeti na jednom mjestu, a ipak se osjećati kao građanka svijeta – zahvaljujući društvenim mrežama, digitalnim medijima i sličnim sadržajima. Oduvijek su me fascinirale druge kulture.
Kako je vaše rodno mjesto utjecalo na vaš umjetnički rad?
Odrastanje u Puli oblikovalo je moj osjećaj estetike i senzibilitet prema umjetnosti. Blizina mora i prirode uvijek mi je bila izvor inspiracije. Odrastajući u mediteranskom okruženju naučila sam cijeniti jednostavnost i ljepotu življenja.
Kako biste opisali svoju filozofiju života u nekoliko rečenica?
Možda o tome najbolje govori moj pseudonim Suzy Love. On odražava suštinu moje filozofije života. Za mene je ljubav pokretač u svakom aspektu mog života. Mislim da svaki trenutak vrijedi živjeti punim plućima i istraživati svijet oko sebe otvorenim umom i srcem. Uvijek težim stvaranju dubokih veza s ljudima i okolinom.
Putujem kroz život s osjećajem znatiželje i zahvalnosti.
