Piše: Velimir Cindrić Foto: Damil Kalogjera
…
Godina je 1944. i hrvatski pučinski otok Vis skriva britansku zrakoplovnu bazu, dok svuda oko njega bjesni Drugi svjetski rat. Talijanska okupacija je završila, ali oko malenog otoka usred Jadranskoga mora kruže britanski razarači i topovnjače, njemački brodovi i podmornice, magnetske mine i zrakoplovi. Ne smije se „u ribe“, doručkuje se blitva, ručaju priljepci i ježinci, a večera krumpir. S dolaskom zime, uskoro svega nestaje. Kopno je daleko, a Višanima nedostaje hrane…
No, još od doba Dionizija Sirakuškog imali su nešto drugo. Naime, kad su stari Grci 397. pr. K. na Visu osnovali polis Issu na području Velog polja, posadili su i prvu vinovu lozu u našim krajevima. Tako su stanovnici Visa i u doba mira i u doba rata uzgajali lozu i proizvodili vino za koje je još Agarthid u 2. st. pr. K. tvrdio da je najbolje.
Stoljećima poslije, te već spomenute 1944., Višani nona Franka i dida Jure natočili su svoj plavac u bocun i krenuli u susret britanskim vojnicima – Englezima, Škotima, Velšanima, mladićima s dalekog otoka u Atlantiku, koji su na Visu štitili tajnu savezničku zrakoplovnu bazu i čeznuli za mirnodopskim užicima.
Nona Frona i dida Jure s vojnicima s britanskoga otočja tako su sklopili još jedan savez – razmjenjivali su vino za hranu, plavac za suhi vojni obrok. Bocun vina vrijedio je kao konzerva mesnog doručka, bomboni u sjajnom celofanu, vrećica kakaa ili paket suhih keksa. Oko cijene se tvrdo pregovaralo, a najvještiji je bio dida Jure. On je na ratištima Prvog svjetskog rata, u Karpatima i Galiciji, savladao uvijek korisnu vještinu pregovaranja i pokoju stranu riječ. Razmjenom je tako kakao dospio u kozje mlijeko. Taj je egzotični prah bio prva mrva čokolade koju su djeca none Frone ikad kušala. A vojnici, mladići iz Manchestera, Leicestera, Uista, Cardiffa…, iznureni ratom i okruženi krvlju, napokon su malo predahnuli.
Plavac mali s pješčanih terena Milne, Vošćica, Ljubišća i Tihobraća polja smirio je strah i podsjetio ih na sve lijepo i dobro, na ono za što se bore. Bila je to pobjeda nad glađu i beznađem. Velika pobjeda na malenom otoku usred Jadrana. Zvuči kao iznimno zanimljiva priča i potencijalni sinopsis za film, ali za Marka Vojkovića to je itekako stvarna obiteljska priča.
– To je naša obiteljska povijest. Dolaskom na Vis sredinom 17. stoljeća naši su preci započeli s obradom vinograda i proizvodnjom vina, a time su se bavile generacije, sve do mojega oca koji je prvi završio školovanje u drugoj struci i nije živio od vina. I ja sam studirao elektrotehniku i odmaknuo se od vina, ali s vremenom sam shvatio da je ono naša vrijedna obiteljska tradicija, pa sam ju želio sačuvati i unaprijediti koliko mogu zajedno s mojim bratićem. Tako smo osnovali vinariju Vislander. Krenuli smo od obiteljskog nasljeđa, koje smo proširili i modernizirali. Znate, danas bez moderne vinarije nije moguće osigurati visoku kvalitetu vina kakvu tržište očekuje, tako da je investicija u novi pogon bila nužnost. Krenuli smo polako i postupno se razvijali. Proizvodnju smo iz starih konoba, gdje smo do tada proizvodili po tradicionalnim metodama, 2018. preselili u novu vinariju. Inače, stara kuća s konobom datira iz druge polovice 17. stoljeća i svojevrsni je simbol obiteljske tradicije u vinarstvu, na koju smo posebno ponosni – opisuje početke posla 52-godišnji Vojković, zajedno s bratićem Damirom Radicom vlasnik i direktor vinarije Vislander.
Čini se da ponos ima itekako dobre temelje. Sami domaćini ističu da njihovo vino priča izvornu priču o teškim vremenima na otoku Visu i monetarnoj vrijednosti plavca koji su otočani razmjenjivali za hranu. S druge strane, današnje jednakovrijedno poštovanje prema povijesti i terroiru ono je što vinariju Vislander, koja djeluje pod sloganom „Vino za život“, čini drukčijom od ostalih.
Vinarija djeluje po trima principima – autentičnost (vino iz prve ruke prenosi doživljaj prošlih vremena, kad je plavac Višanima bio sredstvo preživljavanja), jednostavnost (vino koje poziva na uživanje u dobrom društvu, hrani i piću) te vrijednost (posvećenost svakome grozdu, jer plavac simbolizira njihov život, jedino što je obitelj imala u teškim vremenima).
Vislanderova vina potječu iz već spomenutih vinograda Milne, Vošćica, Ljubišća i Tihobraća, kojima je dodan i vinograd Dračevo polje, sve odreda položaji koje miluje mediteranska klima s manje od 700 mm oborina godišnje te više od 2700 sunčanih sati. Vinogradi se obrađuju tradicionalno, bez uporabe mineralnih gnojiva i sintetičkih pesticida, maksimalno poštujući održivi život tla, loze i životinjskog svijeta.
– Osnovni vinogradi plavca su obiteljsko naslijeđe i radi se o najkvalitetnijim položajima za tu sortu na otoku, prvenstveno Tihobraće polje i Milna, kao i Ljubišće i Voščice. Krenuli smo od toga i poslije dio terena kupili te uzeli u koncesiju, tako da sada obrađujemo 30-ak hektara vinograda i imamo osam stalno zaposlenih, naravno uz značajan angažman sezonske radne snage – pojašnjava Marko.
Vinarija Vislander razvijala je svoju paletu proizvoda postupno. Naravno, počeli su s tradicionalnim plavcima, koje su onda primjenom pristupa singl vineyard diferencirali u četiri linije, dakle prema položajima na kojima imaju vinograde s tom sortom. Nakon toga dodali su rosé od plavca u dvije verzije – laganijoj i punijoj, a zatim dodali i vugavu, autohtonu otočku bijelu sortu i, tvrde domaćini, zasigurno jednu od najpotentnijih bijelih visokokvalitetnih sorti.
Vina te sorte razvijaju u dvije linije – classique i antique, od kojih je potonja bliža tradicionalnom, jačem i punijem vinu od prve koja je svježija i laganija. Naposljetku su ponudi dodali i pjenušce te utemeljili i destileriju s paletom rakija, limoncella i džinova, na koju su također vrlo ponosni.
– Činjenica značajnih razlika u karakteru vina iste sorte ali s različitih položaja, utjecala je na našu odluku da plavce radimo u single vineyard varijanti kako bismo to pokazali i mislim da smo time, barem prema reakciji kupaca, i pogodili. Naime, sva su naša vina visokokvalitetna ali pokazuju tu suptilnu raznolikost koju nosi mikrolokacija – objašnjava Vojković.
Tako plavac mali od grožđa iz vinograda Milna (etiketa Nona Franka) ima tamnu rubinsku boju s ljubičastim odsjajem, prepoznatljive voćne arome plavca malog i karakteristični miris koji podsjeća na crni ribiz i suhu šljivu, te s notama mediteranskoga bilja.
Idealan je uz viške specijalitete poput pogače od slane ribe, maništre fažol na brujet, janjetine na gradelama, tune ili gofa na gradelama, srdele na ražnju, jela od divljači (fazan i zec), janjetine pod pekom, pašticade te uz drniški pršut i zreli paški sir.
Iako ima jednake mirisne karakteristike i sjajno odgovara uz ista jela, plavac mali od grožđa iz vinograda Tihobraće polje (etiketa Dida Jure) krasi tamna rubinska boja s ljubičasto-smeđim odsjajem te snažna struktura okusa i izraženih tanina, a u ustima ostavlja dugotrajan skladan okus sorte uz lagano dimljenu začinsku notu.
Vinograd Ljubišće daje pak plavac mali (etiketa Dida Bartol), koje razlikuje zadivljujući miris što kombinira profinjene nježne arome šumskog voća i začinskog bilja, uz blagi miris kože i dima dobivenih odležavanjem u drvenim bačvama. Okus mu je živahan i slastan, sa zavodljivim blago oporastim završetkom.
Idealan je uz višku pogaču od slane ribe, riži na brujet od srdela, prženu ribu, maništru na pomidore, srdele na ražnju, pašticade s njokima, kozletinu i janjetinu pod pekom, spuža na brujet, škampe na gradele, pršut te zrele ovčje i kozje sireve s bademima i pistacijama.
Uz ista jela izvrsno odgovara i plavac mali od grožđa iz vinograda Voščice (etiketa Dida Andrija), ali ga od ostalih plavaca izdvaja nježna rubinska boja, živahni voćni miris u kojem dominira trešnja, uz note suhog lišća, te srednje jako tijelo, osvježavajućeg okusa s blago taničnim završetkom u kojem se osjeća diskretno ukomponirana dimljena nota.
Položaj Milna, osim grožđa za plavac mali, daje i ono za rosé (etiketa Nona Jelica). Vino je to intenzivno žive boje crvenog zlata koje mami na kušanje te mirisa ispunjena cvijetom šipka, brusnice i maline u pozadini. U ustima se mogu osjetiti razigrane kiseline koje daju zanimljivu ravnotežu punokrvnog južnjačkog roséa. Radi se o slojevitu vinu koje se pamti i pruža užitak uz riblje juhe, ribu na lešo, rižota od morskih plodova, sirovih ježinaca i lupara, salate od hobotnice s krumpirom, brudet od rakova, brudet od vinogradarskih puževa, fritaje s divljim šparogama i pršutom te srednje zrele ovčje i kozje sireve sa svježim smokvama i grožđem.
Vinogradi s položaja Dračevo polje (etiketa Nona Jelenka) daju bugavu i pjenušavo vino. Bugava ili, po starinski, viška vugava bijela je autohtona sorta karakteristična za otok Vis. Riječ je o povijesno slavnoj, a danas gotovo zaboravljenoj sorti, ljepotici koja zaslužuje punu pozornost, koju joj u Vislanderu i daju, pa svatko tko kuša to vino brzo shvati njegov potencijal.
Boja mu je sunčano žuta sa zlatnim odsjajem, a miris izrazito kompleksan, pun aroma koštunjičavog voća breskve i zrele marelice, koje prelaze u lagano dimljenu začinsku notu mediteranskog bilja i timijana. To je vino idealno uz prženu i ribu na lešo, rižota od morskih plodova, sirovih ježinaca i lupara, boba i artičoke, salate od hobotnice s krumpirom, brudete, gregade, orzo (ječam) sa sipom, fritaje s divljim šparogama i pršutom te srednje zrelim ovčjim i kozjim sirevima sa svježim smokvama i grožđem.
Na kraju, tu je i pjenušavo vino, u bijeloj i rosé varijanti, za čiju je temeljnu sortu odabrana sorta kuč (trbljan bijeli), koja daje svježa, laganija vina izraženijih kiselina, što je idealna baza za pjenušce.
– Danas su pjenušci sve popularniji i u Dalmaciji. S njima eksperimentira veliki broj vinara, jer naravno da na ovim prostorima ne postoji neka tradicija proizvodnje takvih vina. Mi smo se za pjenušac odlučili jer imamo jedan vinograd kuča koji se ne uklapa u proizvodnju visokokvalitetnih vina ali je, zbog nižih alkohola i više kiseline, idealna sorta za pjenušce. S malim dodatkom vugave za bijeli pjenušac ili plavca za rosé, dobili smo naše dvije „bonde“ – komišku i višku.
Vinariji Vislander 2019., odmah po preseljenju u novu vinariju, dodana je i destilerija, što je bio svojevrstan nastavak otočke tradicije proizvodnje rakija temeljenih na vinovoj lozi.
– Odlučili smo se za travaricu, za koju sami beremo i sušimo otočke trave, lozovaču odležanu u barrique bačvicama, rogačicu, za koju rogač maceriramo u lozovači, zatim orahovac, od zelenog oraha također maceriranog u lozovači i limoncello od kore komiških limuna.
Tu su još i naši džinovi, piće koje naravno nije tradicionalno na Visu, ali je naš osvrt na kratkotrajno upravljanje Visom od strane Britanskog carstva početkom 19. stoljeća. Klasični London Dry Sir Wiliam Host, nazvan prema zapovjedniku britanske flote u viškoj bitci 1811., oplemenili smo u još dvije verzije koje džin dodatno povezuju s Visom, a to je Issa Citrus Gin, s dodatkom kore viškog limuna i gorke naranče, i 24 Carob Gold Gin s dodatkom rogača – pojašnjava Marko.
U sklopu vinarije nalazi se i kušaonica koja nudi degustaciju svih proizvoda Vislandera, naravno uz odgovarajuću hranu, temeljenu isključivo na proizvodima iz obiteljskog povrtnjaka, dok riblji dio ponude uglavnom počiva na srdeli i inčunu, uz vino povijesne namirnice otoka Visa.
Pa ako se zateknete na otoku, provjerite što zapravo znači „vino za život“.
