Piše: Vladimir Zrinjski Fotografije: Domagoj Kunić
…
Nikad se nisam tako dobro zabavljala na teniskom meču!
Priznanje je to Dee Herdželaš (27), trenutačno druge najbolje rangirane tenisačice iz Bosne i Hercegovine, a koje je ponudila netom nakon završetka lansiranja Time Tennisa u listopadu prošle godine u Makarskoj.
Kao članica ekipe Makarska Sharks, Dea je slavila u dvoboju protiv Kaštela Knightsa, a na terenu ili tik uz njega bila su brojna poznata imena iz teniskog svijeta – od nekadašnjeg finalista Australian Opena Marcosa Baghdatisa do višestrukog Grand Slam pobjednika Ivana Dodiga.
„It’s not a game, it’s a sport” – govori nekoliko mjeseci kasnije Feliks Lukas, dok nam predstavlja detalje projekta čiji je on idejni začetnik i mastermind. Kaštelanin koji je javnosti najpoznatiji kao direktor WTA 125 turnira u Makarskoj tumači da se ne radi o ekshibiciji, već o posve novom sportu koji sa svojim timom upravo pokušava popularizirati na globalnoj razini.
Sve je u Time Tennisu slično „pravom” tenisu – od terena, opreme i bazičnih pravila – a opet toliko različito. Lukas ga opisuje kao tenis na steroidima, budući da ima manje praznog hoda te više inzistira na zadržavanju pažnje gledatelja, kako onih na tribinama, tako i onih koji će ga pratiti putem ekrana. Odakle uopće ideja za takvu revoluciju, pitamo ga.
– Kao i sve dobre ideje, krenula je za šankom s prijateljem uz čašu pive. Godinama me mučila stagnacija tenisa, pad popularnosti tog sporta te naročito osipanje na nižim razinama igranja. Prije sadašnjeg WTA turnira organizirao sam ITF turnire u Bolu. Na tim razinama ima niz igrača koji su marketinški jako iskoristivi, a nemaju iste uvjete za napredak kao oni na vrhu. Osim toga, susretao sam se i s problemima vezanima uz nositelje TV prava, poput preklapanja termina. Počeo sam razmišljati koliko je glupo da u tenisu nikad ne znaš kada meč počinje i kad završava, pa se zna dogoditi situacija da više nitko ne želi prenositi dvoboje.
Tako se, nastavlja Lukas, stvorila ideja o tenisu koji se igra na vrijeme – uvodi nas Lukas u tematiku.
I možda se, da nije bilo koronavirusa i lockdowna, ideja nikad ne bi konkretizirala na papiru, no upravo mu je to razdoblje dalo vremena da napravi istraživanje te u projekt uključi ljude koji bi u uobičajenim okolnostima bili nedostupni.
– Animirao sam dio ekipe iz ATP-a i WTA-a, predstavio im to kao idući korak u evoluciji ovog sporta. Zato smo ga i nazvali Time Tennis, da se nadovežemo na povijesni razvoj tenisa. Uvijek su to bili deskriptivni nazivi, od „jeu de paume”, „royal tennisa” i „lawn tennisa” koji se igrao na travi, do moderne verzije. Tenis je evoluirao kako je društvo napredovalo, samo što je u originalu, u vrijeme industrijske revolucije, počivao na potpuno drugačijim idejama. Tada je Ujedinjeno Kraljevstvo bilo velesila čijim je visokim staležima trebao sport kojim će ispuniti vrijeme i zabaviti ih. Ladanjske kuće su ga igrale po pet dana, malo muškarci, pa malo žene, a za sve to je trebalo vremena – govori.
Danas je, u vrijeme ubrzanog života, globalizacije, novih tehnologija i društvenih mreža, pojam vremena potpuno drugačiji. Lukas to slikovito ilustrira na uobičajenom primjeru s teniskih turnira.
– Ako vas ja pozovem da gledate meč moje sestre (Tena Lukas, potkraj ožujka 203. na svijetu, op. a.), u većini slučajeva nećete znati ni kad će početi ni kad će završiti. Da i želite biti zagriženi fan, tenis vam to ne dopušta jer nije dovoljno prilagođen vremenu u kojem živimo i u kojem se svijet nalazi.
Nepredvidivost rasporeda nije, naravno, bio jedini Lukasov motiv za lansiranje Time Tennisa.
– Htjeli smo napraviti holistički pristup u kojem ćemo pokušati riješiti sve glavne probleme u tenisu, od tankiranja i namještanja mečeva do neravnopravne podjele novca. Tražili smo model u kojem tenisači neće imati nisku kvalitetu života. Pitam vas, je li u redu da 200. igrač svijeta koji, primjerice, ima 27 godina i više nego dovoljno profesionalnog iskustva, nema osiguranu egzistenciju i financijski ovisi o svojim roditeljima?
Lukas nije prvi koji predstavlja drugačiji model tenisa: u jeku pandemije pokušali su to još neki, počevši od Patricka Mouratogloua, bivšeg trenera Serene Williams, koji i dalje organizira svoju ligu Ultimate Tennis Showdown. Postoji, međutim, bitna razlika.
– On uzima najbolje igrače i s njima radi show, a mi smo 2020. u Brazilu imali ligu liječnika koji su igrali po pravilima Time Tennisa. Kasnije je stigao demo event u Makarskoj, pa turnir u Solinu na kojem je bilo 50-ak amatera koji su igrali iz čistog gušta. To nam je dalo golemi zamah. Profesionalnim je igračima takav koncept „no brainer”, nudi im drukčiji financijski model i veću kvalitetu života, sigurnu plaću, postotak od nagradnog fonda… Time Tennis je zamišljen kao prva „gender equal” profesionalna sportska liga u svijetu. Imamo muškarce, žene i mješovite parove, a struktura je slična onoj u Formuli 1. Svi timovi dolaze na istu lokaciju i tu nastupaju četiri dana, koliko traje natjecanje.
Dolazimo i do najzanimljivijeg dijela koncepta. Lukas i ekipa izračunali su da postotak aktivne igre u Time Tennisu, dakle trajanja samih poena u odnosu na trajanje meča, iznosi 67 posto, dok se u tenisu kreće oko 18 posto. Na papiru to djeluje kao golema razlika koja se po logici stvari reflektira na angažman i zainteresiranost publike. Lukas objašnjava da tenis kao sport ima „najveću bazu pasivnih fanova”.
– Ljudi će vam reći da su teniski fanovi, a nisu pogledali meč tri godine. To je nevjerojatan podatak ako želite temeljiti svoj sport na pasioniranim fanovima. Znam po sebi; rijetko pogledam jedan meč u cijelosti. A i kad ga gledam, kako ga gledam? Čilić, recimo, započne meč servisom, pa dok se ne dogodi prvi break, ja stignem poslati mail, nazvati prijatelja, skuhati špagete… Već tu počinje borba za pažnju potrošača.
Fokus u razvijanju Time Tennisa bio je, kaže, na jednostavnosti pravila. Nedavno su organizirali juniorski turnir u Tampi na kojem su djeci od 14 godina, koja već godinama treniraju „pravi” tenis, predstavili pravila novog koncepta.
– Na kraju smo ih pitali da nam objasne pravila i svako dijete ih je moglo koncizno sažeti. A kad smo ih pitali da u kratkim crtama navedu teniska pravila, mnogi su se zbunili i nisu ih mogli jasno predočiti, iako igraju taj sport. Naš je cilj da svaki dionik izvuče što više, od natjecatelja, gledatelja i medija do sponzora.
Pravila na papiru ne djeluju previše komplicirano. Dvoboj ima četiri četvrtine po deset minuta, a igrač servira dok ne izgubi poen na servisu. Dobiveni poen vrijedi jedan bod, osim ako nije winner – onda se osvajaju dva boda. Winner ili izravni poen će publika lako prepoznati – ako suparnik nije dodirnuo lopticu reketom, radi se o winneru. Ako ju je dotaknuo, makar i samo rubom, nema winnera. Ukratko, ne postoji „siva zona”. Lukas izdvaja još neke posebnosti Time Tennisa.
– Onaj koji servira bira s koje će strane prvo servirati, osim u slučaju tzv. „sudden death” poena, tada reterner bira stranu. Nema neca, a vrijeme se zaustavlja samo ako se tijekom četvrtine pozove time out. Između poena je maksimalno 20 sekundi pauze.
Zanimalo nas je što je to točno „sudden death”…
– Poen koji odlučuje u slučaju izjednačenja. On donosi puno uzbuđenja. Zanimljivo je da se u zadnjih 20 sekundi u četvrtini zaustavlja vrijeme, kao u košarci. I tu se rezultat može promijeniti i do šest, sedam puta. Jer ako igrač zabije as, prošle su možda dvije sekunde. Imali smo slučaj na amaterskom turniru, rezultat je bio 44-43, a do kraja je ostala stotinka. Igrač koji je gubio cijeli meč na kraju je pobijedio, a znate kako? Pravilo je da se započeti poen mora odigrati bez obzira na zvuk sirene. Njegov suparnik mogao je namjerno promašiti i bilo bi neriješeno, no išao je na dropshot, a budući da ovaj koji je gubio nije imao što izgubiti, automatski je opustio ruku, „pljesnuo” lopticu i pogodio winner. Dobio je dva poena, time i meč.
Kako publika prihvaća nova pravila, najbolje se vidjelo na spomenutom testnom eventu u Makarskoj. Lukas kaže da mu je u jednom trenutku prišao Baghdatis i primijetio koliko su se gledatelji angažirali.
– Pazite, stadion je stalno bio pun, nitko nije htio otići prije kraja, uključujući ljude od 80 godina. Zanimljivo mi je bilo vidjeti i reakcije tenisača. Kad su osjetili taj sport i čuli koncept, neki su reagirali kao da im je već riješena egzistencija. Ivo Karlović mi je rekao da bi se vratio i odmah zaigrao Time Tennis… Ali naš je cilj privući aktivne igrače, profesionalce, gradimo profesionalnu sportsku strukturu.
Reakcije tenisača i tenisačica s Toura također su pozitivne, premda se oni na početku ne snalaze u taktičkom smislu, ističe Lukas.
– Stil igre je totalno drugačiji, amateri će ga puno brže usvojiti jer im se mozak lakše poveže s pravilima. Profesionalac u glavi već ima sustav klasičnog tenisa. Originalno smo htjeli igrati na 60 minuta, ali smo morali smanjiti na 40 upravo zato što igrači fizički ne mogu to izdržati. Što je nevjerojatno za profesionalce koji igraju mečeve i po četiri, pet sati. Intenzitet u Time Tennisu je puno jači, razlika je ogromna. U 40 minuta imate više poena nego u tri sata klasičnog tenisa. Sve je komprimirano.
Osim modernizacije sporta koji je desetljećima „učahuren” u tradicionalnim pravilima, temeljna je misija ekipe iz TT-a da tenisačima učine život lakšim.
– Naš je cilj da od tih ljudi stvorimo veće zvijezde u zanimljivijem proizvodu nego što su to sada Top 20 igrači na Touru. Raspodjela novca otišla je u krivom smjeru, pogledajte samo što rade Saudijci… Čak razmišljamo o tome da u budućnosti uvedemo pravilu da svaki tim u Time Tennisu mora imati i jednog tenisača u kolicima. Bila bi to prava revolucija, nešto što ne postoji ni u jednom sportu.
Lukas kaže da su prva dva natjecanja u Time Tennisu već dobila zasluženi odjek i već najavljuje novih šest koji će se ove godine održati u SAD-u, Kanadi i Meksiku. Bit će to ozbiljna provjera prije nego se u 2025. Time Tennis raširi i Starim kontinentom, s potencijalnim play-offom najboljih timova iz Europe i Amerike. Potencijalna destinacija tog događaja je pulska Arena.
– A za organizaciju Time Tennis turnira iskazali su zanimanje i čelni ljudi ATP Toura koja stoje iza nekih od najvećih teniskih turnira današnjice poput direktora WTA Finala i Mastersa u Guadalajari Gustava Santoscoya, te direktora WTA i ATP turnira u Dubaiju Salaha Tahlaka koji je organizirao i legendarnu ekshibiciju Agassija i Federera na helidromu Burj Al Araba. Mnogi nam se žele pridružiti bez da su uopće vidjeli kako cijela priča izgleda na terenu i već tu vidim golemi potencijal.
Ipak, u jednom će se trenutku, bude li se priča razvijala po Lukasovim zamislima, Time Tennis morati početi boriti za publiku s klasičnim tenisom. Pitanje je, dakle, hoće li igrači pristati na rizik i odreći se potencijalne zarade, ma koliko skromna ona bila na manjim turnirima.
– Morali bi sigurno odvojiti šest tjedana, no vjerujemo da bi im kvaliteta života u startu bila bolja. Sve se to počelo mijenjati u vrijeme epidemije koronavirusa, kad su neki tenisači prodavali stvari da bi preživjeli. Ma eto tebi Wimbledon, daj ti meni egzistenciju. Kad napravimo prvu punu sezonu, neće biti potrebe da igraju na Touru. Svi igrači koji su nastupili na demo događaju u Makarskoj raspituju se kad ćemo krenuti jer kažu da žele promjenu. Mini turneja u Americi planirana je za rujan, a dotad imamo vremena osigurati kapital, dovesti još sponzora i pripremiti sve kako treba.
Lukasa na kraju pitamo koliko mu guranje Time Tennisa oduzima vrijeme od pripreme novog izdanja WTA turnira u Makarskoj. Jedini hrvatski ženski teniski turnir na toj razini ove će se godine održati od 3. do 9. lipnja.
– WTA Makarska doživjet će već osmo izdanje. Tu je moja starija sestra Tajna koja je također bila tenisačica i magistra je kineziologije, a već ima toliko iskustva da se brine o većini operativnih stvari. S druge strane, Time Tennis razvijam već pet godina, jedino što je sad ugledao svjetlo dana. I projekt je već toliko velik da ga ne može raditi jedna osoba. Čast mi je što je krenuo od mene, iz Hrvatske, no sad ima međunarodne partnere i većina ekipe je od Sjeverne Amerike do Švicarske i Češke.
A s Makarskom nam je pak i dalje cilj da bude odskočna daska našim tenisačicama koje inače nemaju priliku nastupati na WTA razini, te da istovremeno bude dodana vrijednost samoj destinaciji. Trenutačno radimo na tome da ove godine osiguramo prijenose od prvog dana, te da gledatelji imaju priliku vidjeti te cure na televiziji. Turnir se pokazao kao vrhunska potpora hrvatskim tenisačicama, poput Petre Martić, Ane Konjuh ili Tare Wűrth, a to će sigurno ostati i u budućnosti.
