Nasljeđe Čede Komljenovića

Odvjetnik Silvije Hraste koji je bio blizak prijatelj s Čedom Komljenovićem i kome je Čedo ostavio prava da nastavi izdavati Symbol, odlučio je ne iznevjeriti ga. Zajedno sa svojim suradnicima oživio je Symbol!
Piše: Mladen Pleše 
Fotografije: Boris Štajduhar i privatna arhiva

Među brojnim projektima koje je realizirao Čedo Komljenović, alias Monty Shadow, posebno se ističe časopis Symbol na kojeg je bio posebno ponosan. Taj raskošni mjesečnik velikog formata, tiskan na najfinijem papiru, pratio je najnovije trendove u svijetu mode, luksuznih automobila, satova, nakita, dizajna, sporta, umjetnosti… U njemu su predstavljani najuspješniji svjetski biznismeni, vrhunski sportaši, najpopularnije zvijezde estrade i najugledniji svjetski  umjetnici.

Da bi se pojavio oglas u tom prestižnom mediju, kompanije su bile spremne platiti enorman novac. Redoviti oglašivači bili su Ferrari, Mercedes, BMW, Armani, Richemont, Valentino… Symbol je postao komunikacijska platforma za luksuzne brendove kao što su Rolls-Royce, IWC, Cartier, Pirelli, Lamborghini, Mont Blanc, Montegrappa… Čedo Komljenović (1939.- 2021.) bio je i vlasnik luksuznog magazina Sun International, kao i još nekoliko časopisa.

Odvjetnik Silvije Hraste koji je bio blizak prijatelj s Komljenovićem i komu je Čedo ostavio prava da nastavi izdavati Symbol, odlučio je ne iznevjeriti ga.  Zajedno sa svojim suradnicima odlučio je oživjeti Symbol i eto –  prvi primjerak sada je u vašim rukama. 

A upravo je Symbol bio ishodište dvije, od mnogih genijalnih ideja Čede Komljenovića. Na jednu je upozorio Johann Rupert, vlasnik Richemonta, kompanije koja je treća na svijetu po proizvodnji luksuznih brendova, nakita, dijamanata, satova, kožnih proizvoda… Među njima najpoznatiji su satovi IWC Schaffhausen, Vacheron Constantin, Officine Panerai, kultni proizvođači nakita Cartier, Van Cleef & Arpels….  Rupertovo bogatstvo procjenjuje se na nekoliko milijardi dolara, a Čedu je imenovao svojim savjetnikom za industriju satova.

Na velikom prijemu u Ženevi, Rupert je otkrio da je upravo Čedo najzaslužniji za osnivanje The Laureus World Sports Awards, nagrade za najbolje sportaše svijeta. “Za jednim ručkom Monty mi je rekao kako svjetski sport nema svog Oscara niti Nobela te da bi bilo dobro da utemeljimo jednu takvu nagradu. Zajedno s Mercedesom i Deutsche Bankom osnovali smo kompaniju koja je počela dodjeljivati nagrade najboljim sportašima svijeta”, ispričao je svojedobno Rupert. Čedo Komljenović bio je vlasnik 25 posto dionica te danas iznimno cijenjene i super profitabilne organizacije.

Druga Komljenovićeva ideja, koja mu se nametnula kroz izdavanje Symbola, bila je osnivanje Art Mastera St. Moritz, jedinstvene smotre likovne i glazbene umjetnosti. Na njoj je nastupilo više od 400 umjetnika iz cijelog svijeta, a među njima je bio i naš kipar Dušan Džamonja. Svake godine u St. Moritz dolazili su pripadnici svjetskog jet seta jer je bila stvar prestiža pojaviti se na tako uglednoj smotri umjetnosti. Glavni pokrovitelji bili su Cartier, Mercedes Benz, banka Julius Baer, Maybach, Lufthansa, proizvođač posuđa Meissen, proizvođač zrakoplova Bombardier te grad St. Moritz.  

Sličnih poslovnih pothvata Montyja Shadowa bilo je toliko da ih je teško i nabrojiti. Premda je počeo kao fotograf, Čedo Komljenović se zarana počeo baviti organiziranjem raznih zabavnih događanja, pa je, među ostalim, u Hrvatskoj organizirao modnu reviju belgijsko-britanske tekstilne kompanije Scabal. I to na zgražanje mnogih, u HNK-u u Zagrebu. Bio je zastupnik talijanskog tekstilnog koncerna Cerruti, a s revijom Svijet pokreće prve modne revije pod nazivom Eurofashion.  Bile su to zlatne godine show biznisa u nas, modnih revija, glazbenih i filmskih festivala…

Jedan od njegovih većih pothvata bilo je dovođenje Boba Guccionea, vlasnika i izdavača tada svjetske izdavačke senzacije, magazina Penthouse, u Haludovo na otoku Krku. Guccione je u istoimenom hotelu otvorio kasino, a na otvorenju je, naravno, bilo mnoštvo uglednih osoba. Posebna atrakcija bile su čuvene Penthouseove dame koje su radile kao konobarice…

Novinar Pero Zlatar napisao je bestseler knjigu „Šarmeri bez pokrića“, a u njoj se mogu naći mnogi detalji iz burnog Komljenovićevog života.  Među ostalim, Komljenović je godinama opskrbljivao tadašnju jugoslavensku skijašku reprezentaciji opremom i odjećom tada najpoznatijih svjetskih tvrtki (Fila, Ellese, Sergio Tacchini…) za čiju se promociju brinuo. Intenzivno se također družio s vodećim ljudima svjetskog sporta, posebno onima iz formule 1. Tu se sprijateljio s Bernijem Ecclestoneom, Flavijom Briatoreom, vozačima poput Nelsona Piqueta, Michaela Schumachera…. Ta njegova vezanost uz formulu 1 trajala je godinama, baš kao što je dugi niz godina prijateljevao s Ariedom Braidom, glavnim menadžerom Milana.

Johann Rupert objasnio je kako je Monty najzaslužniji i za čudesan prodor talijanskih satova Panerai na svjetsko tržište. Sat ima dugu povijest, bio je originalno ronilački sat talijanske mornarice, a Talijani su ga koristili tijekom Prvog svjetskog rata. Čedo je poklonio taj sat glumcu Sylvesteru Stalloneu te nekolicini vozača formule 1. Ali, pravi je boom počeo nakon što je sat darovao Rupertu. Sljedeći dan Rupert ga je upitao može li mu kupiti taj sat. Komljenović je odgovorio da nema više takvih satova, da mu je zadnjeg jučer darovao. Tada mu je Rupert rekao: „Mislim na kompaniju, ne na jedan sat. Kreni u akciju.” Za samo 48 sati, Richemont je postao vlasnik tog mega popularnog brenda…

Objašnjavajući fenomen Čede Komljenovića, izdavač Nino Pavić stalno je isticao kako je Monty Shadow učinio ono što nije napravio niti jedan čovjek s ovih prostora. „Čedo je upoznao, prijateljevao, družio se i poslovao s najvećim imenima iz svijeta biznisa, filma, sporta, zabave, modne industrije. Samo o tome je na neki način besmisleno govoriti u nas, jer su svi uvjereni da to Čedo izmišlja, smatrajući da je nemoguće da se klinac iz Karlovca probije u poslovni i modni svjetski vrh”.

I doista, nevjerojatno je da se Čedo, koji je potekao iz skromne, radničke obitelji, uspio vinuti u sam vrh svjetske mode i biznisa.  Na poticaj Pere Zlatara, počeo je raditi kao fotoreporter u Karlovačkom tjedniku. Uskoro je priredio i izložbu svojih slika. Već je tada pokazao iznimnu spretnost, pa i drskost. Kad je Kwame Nkrumah, predsjednik Gane, već sjeo u limuzinu da ode dalje, Čedo je prošao pokraj tjelohranitelja, pokucao na prozorsko staklo i rukom mahnuo da izađe iz automobila kako bi ga snimio. Svi su ostali zatečeni, a ovaj je uistinu izašao i Čedo ga je uslikao. Tada je, kazat će kasnije, shvatio da uz pomoć fotografskog aparata praktički može doći do koga god hoće. Među ostalim, kad je prešao u Vjesnik, fotografirao je i Josipa Broza Tita na Brijunima.

Pokojni novinar Vlado Bojkić ispričao je da je Monty bio u Engleskoj i Švedskoj gdje  je brao jagode, a potom se zaručio za Šveđanku. Karlovački novinar Ratomir Petković ispričao je pak kako je Čedo, da bi impresionirao jednu djevojku, posudio od gazde u jednoj trgovini gramofon. Potom ga je darovao djevojci, ali je dan kasnije otišao kod nje kući te njezinoj majci kazao da gramofon mora odnijeti na popravak. Zatim ga je vratio u trgovinu. Tako se legenda o Čedi počela širiti… 

Takvog su Čedu Karlovčani pamtili iz mladih dana, pa nije ni čudo da su teško povjerovali dokle  je dogurao njihov sugrađanin. No, nakon dvadesetak godina fotografskog iskustva Komljenović je shvatio da se može okušati i u drugim poslovima.

Selimir Ognjenović jedan od najznačajnijih hrvatskih turističkih djelatnika i vlasnik turoperatora Riva Tours, nemalo se iznenadio kad ga je jednu večer nazvao Čedo Komljenović: „U Münchenu sam, vodim na večeru predsjednika korporacije Daimler-Benz, Jürgena Schremppa. Želim ga počastiti našim vinom i pršutom, pa ih brzo donesi u restoran chefa Josepha Seppa Kratza. Čekamo te”.

Ognjenović je uzeo nekoliko boca istarskih vina i dalmatinski pršut. Kad je došao i na ulazu rekao koga treba, odveli su ga u posebnu prostoriju za VIP goste, gdje su bili Schrempp i Čedo. Schrempp se odmah bacio na pršut i vino, a nakon nekoliko sati sklopljen je i posao: Schrempp je iznajmio Rivin brod kojim je s obitelji, tog ljeta inkognito krstario Jadranom…

Drugo jutro Ognjenović se požalio: „To ne mogu ispričati ni jednom Nijemcu jer bi taj pomislio da lažem ili da sam poludio kad govorim da sam večerao i družio se sa Schremppom, jednim od najvažnijih ljudi njemačkog biznisa”.

Na sličan način rezonirao je i pokojni veliki novinar i urednik Sead Saračević. On je bio u St. Moritzu gdje je Čedo organizirao predstavljanje novih Rolls-Royce modela. Prvo su helikopteri spustili tri Rolls-Roycea na zaleđeno jezero, a nakon toga je Čedo u kazalištu priredio gala priredbu s tada super popularnom grupom Hot Gospel. Po završetku showa cijelo kazalište skočilo je na noge i skandiralo „Monty, Monty!”. „Jedina je šteta,” kazao je Saračević, „što to ne mogu nikome ispričati, jer mi nitko ne bi povjerovao.”  

Čedo je od sredine sedamdesetih godina živio u mjestu Biandrate, udaljenom 45 kilometra od Milana. Kupio je dio opatije iz 1040. godine i pretvorio je u pravi dvorac. Dnevni boravak od 300 kvadratnih  metara bio je prepun stilskog namještaja, strop i zidove krasile su prekrasne stare grede; bilo je tu nebrojeno suvenira, malih umjetničkih djela, golemih starih slika, vrijednih figurica, svijećnjaka, knjiga, časopisa, kompjutora, televizora…Bila je tu i kaciga Ayrtona Senne, teniski reket Borisa Beckera, lopta kojom je igrao Maradona.

Čedina strast bile su luksuzne stvari –  od satova do automobila, dizajnerskih odijela, cipela i namještaja, sve što je vrhunski izrađeno, što ima priču i tradiciju, pa nije čudo što su ga nazivali guruom luksuza.

 Tu se živjelo dvadeset sati dnevno. Isto toliko dugo zvonili su telefoni, dolazili su biznismeni, bankari, investitori, menadžeri, ljepotice. Sve ih je Čedo primao, i u tom kaosu strpljivo slušao. Tu je ugostio tisuće ljudi, među njima manekenku i glumicu Kelly LeBrock, glumca Clinta Eastwooda, vozače formule 1 Nelsona Piqueta, Rene Arnouxa, Riccarda Patresea, ali i princeze od Monaka Caroline i Stephanie, tenisače Borisa Beckera, Bjorna Borga…

Dok je Komljenović bio savjetnik predsjednika Uprave Schremppa, povezao je Mercedes i Richemont grupu, pa su od tada u većini automobila bili IWC satovi. Posebnu suradnju i prijateljstvo razvio je s Benediktom Taschenom, najvećim izdavačem luksuznih knjiga i monografija, a dvije godine za redom Taschen je s obitelji, kao njegov gost, plovio Jadranom. Među ljudima s kojima se Čedo češće družio, svakako valja spomenuti velikog ruskog dirigenta Valerija Gergijeva, talijanskog nogometnog trenera Fabija Capella, biznismena Filipa Zeptera, Bernieja Ecclestonea, igrača golfa Toma Watsona…   

Godinama je radio kalendare za ministarstva turizma Sejšela i Mauricijusa. Jedno vrijeme kreirao je propagandne materijale za turističku promociju Južne Afrike, i od tada seže njegovo veliko prijateljstvo sa Sol Kerznerom, osnivačem Sun Cityja i vlasnikom kompanije Atlantis i tristotinjak hotela.

Među bizarnim pričama jednu je gotovo nemoguće preskočiti. Slavni vlasnik formule 1, Bernie Ecclestone pozvao je Čedu i potpisnika ovih redaka te nekoliko milijunaša i milijardera  na večeru u poznati restoran La Briciola Mare u Milanu.  Na kraju je Čedo podmirio račun koji je bio enorman. Kad smo izlazili iz restorana, Bernie me primio pod ruku i bez imalo grižnje savjesti rekao: „Vidiš ti tog Čedu. Njemu novac curi kroz prste kao da je pijesak. Da sam ja toliko trošio u životu, nikada ne bih ništa imao”.

I upravo ta anegdota možda ponajbolje ocrtava način života i karakter Čede Komljenovića. Nikada nije išao sam na ručak i večeru, uvijek s društvom, često i povećim. I redovito bi on plaćao račune! U Milanu su ga poznavali svi čuvari glavnih parkirališta koji bi mu, bez iznimke, pronalazili slobodno mjesto, jer je prema svima njima bio više nego darežljiv.

Javnost je u Hrvatskoj percipirala Komljenovića ponajprije kao fotografa nagih djevojaka. Lansirao je u svijet mode desetak djevojaka koje su pozirale za tadašnji magazin Start. Sve su napravile ozbiljne karijere, no najveći uspjeh, Čedinom  zaslugom, postigla je Bernarda Marovt, koja je postala jedna od najskupljih manekenki Europe. Slavicu Radić upoznao je s Bernijem Ecclestoneom, a sve je ostalo povijest…

Kroz njegov atelje prodefiliralo je stotinu ljepotica iz cijelog svijeta, no one se nikada nisu potužile na Čedu niti su za njega imale i jednu ružnu riječ. Što je prava rijetkost u svijetu mode i filma…

Radio je s velikim manekenskim zvijezdama kao što su Cindy Crawford, Naomi Campbell, Christie Brinkley, Christy Turlington, Stephanie Seymour, Linda Evangelista. One pripadaju eri supermodela, vremenu kad je Komljenović  napravio najveći fotografski i urednički prodor. Slavnu glumicu Charlize Theron doveo je iz Južne Afrike u Milano, baš kao i drugu Južnoafrikanku, Tanju Purrie. Obje su postale velike zvijezde.

Radio je kalendare za kompaniju Magnetti, za brze čamce Riva Boats Tullia Abattea, za Ducati, za Stefana Riccija, za fotoaparate Contax, Hasselblad, Leica. Jedne godine dobio je nagradu Zlatni Contax za najbolju fotografiju učinjenu s tim aparatom.

Tjednik Photografica napisao je da je Monty simbol za lifestyle, dizajn, šarm, automobilizam, avanturu, drugi su ga proglasili najboljim PR menadžerom. U Milanu je imao nekoliko tvrtki i ureda.

Svojedobno se u jednom društvu razgovaralo o tomu da bi Čedo, s obzirom na sva poznanstva koja je imao, trebao napisati knjigu. Čuvši to Bernie Ecclestone je ustao, okrenuo se prema Čedi te rekao: „Imam bolju ideju. Ne trebaš napisati knjigu, samo najavi da je planiraš objaviti, i stotine ljudi će ti platiti velike honorare da to nikada ne učiniš”.

Share now:

Facebook
Twitter

Moglo bi vas zanimati