Fotografije: Matija Petrović & privatna arhiva
Autor: Ivka Barić
...
Put do svakog uspjeha zahtijeva silno učenje, pregršt truda i odricanja, uz neizostavne pogreške, ali i onaj posebni osjećaj napredovanja. Na tom putovanju, dok se tabaju staze uspjeha, puno je toga lijepoga što sa sobom donose ti mladenački dani.
Put koji je Boban Spasojević svojedobno započinjao bio je neizvjestan, sam danas kaže da nije imao pojma kamo će ga odvesti. Znao je samo da sluša sebe i svoje srce te da nastoji ispunjavati svoje želje. Pa je sam sebi stvorio i priliku za prvi posao…
Tako je, eto, otprilike izgledao početak karijere čovjeka koji je svoju beogradsku adresu prije sedam godina zamijenio zagrebačkom iz, naravno, najboljeg razloga – zbog ljubavi. Ali ne i bez dobrog posla.
Kao osoba koja izrazito voli ono što radi, konstantno naglašava kako profesionalno i inovativno bavljenje poslom ustvari i nije „pravi posao“, već čisto zadovoljstvo. Jer kad je tako, govori nam, zapravo i nemaš osjećaj da radiš.
Poslije dva desetljeća bavljenja poslom koji podrazumijeva stručna i konkretna znanja, ali i socijalnu komunikaciju i inteligenciju, te općenito povezanost s ljudima, Boban Spasojević je, došavši iz Beograda u Zagreb, započeo jednu novu priču koja je evidentno postala uspješna. Prije svega na ljubavnom planu, ali i na onom poslovnom.
– Posložile su se karte baš kad je bilo vrijeme – govori.
Danas, nakon poslova novinara, televizijskog voditelja i menadžera u agencijama, na čelu je magazina Diplomacy & Commerce Hrvatska, a ujedno organizira konferencije i događanja koji jedini u Hrvatskoj povezuju biznis i diplomaciju.
Medij koji predvodi ne samo da predstavlja važan izvor informacija poslovnom svijetu, on je ujedno i važan izvor međunarodnog povezivanja.
Promicanje transparentnosti, izgradnja reputacije kompanija i oblikovanje javnog mišljenja, poput su ključeva koji otključavaju vrata dugoročnog uspjeha u poslovnom svijetu.
U svijetu gdje su društvene mreže postale jedan od ključnih faktora u komunikaciji, naš sugovornik prepoznaje nove izazove i nove prilike, ali uz one tradicionalne i provjerene. U eri transparentnosti digitalizaciju ocjenjuje ključnom temom, ali ipak ne jedinom – naglašava da tisak i dalje ima svoje mjesto u svijetu medija.
Kako vidite trenutno stanje medija u Hrvatskoj, ali i u regiji i šire; što je ono što ih karakterizira?
Čini mi se da su mediji danas na neki način postali žrtva sami sebe. Iz želje i potrebe za brzinom i ekskluzivnošću došli smo do faze da je sve predostupno, često neprovjereno te da onda, sasvim logično, imamo i podosta lažnih vijesti. Ovdje ponajprije govorim o televiziji…
Novi mediji kao što su društvene mreže doveli su do toga da je sve postalo medij – i tema i način komunikacije, što nas je dovelo u fazu da svatko sve može bez prethodnog znanja i nekog kredibiliteta. Svatko danas može snimiti prilog, informirati o nečemu, biti voditelj, štogod… A to je daleko od onoga što nam je potrebno.
I dalje su nam potrebne provjerene informacije s više strana, stručno sažimanje bez previše tumačenja i davanja, da ne kažem nametanja, svog mišljenja. Dopustite da ljudi sami shvate smisao!
Vodite medij koji uz online izdanje i svoj web, ima i tiskano izdanje. Kakvo je trenutačno stanje print medija?
Iz mog iskustva i perspektive nekoga tko osmišljava sadržaj, ali i doprinosi ekonomskoj održivosti proizvoda – a kao što svi znamo, tiskani su mediji općenito u opadanju i njihov utjecaj i značaj je manji nego ranije – reći ću da postoji jedno veliko „ali“ koje mijenja čitavu priču.
To su takozvani „niša“ mediji, odnosno oni koji su po svom sadržaju i temi usko specijalizirani i pokrivaju određene teme i sadržaje upućene točno određenoj publici. Takvi opstaju i rade dobro. Takav je Diplomacy & Commerce magazin, kao i vaš Symbol.
Kada imaš dobre teme, dobar sadržaj, tu posebnu nišu kojoj se obraćaš i kada sve to vizualno dobro zapakiraš, dobiješ časopis koji je relevantan i koji ima što ponuditi.
Diplomacy & Commerce izlazi punih sedam godina te je i dalje jedini medij u Hrvatskoj koji spaja teme biznisa i diplomacije. Poslovna diplomacija kroz medij.
Završili ste političke znanosti, međunarodne odnose, no cijeli svoj poslovni život zapravo ste u medijima i komunikacijama; između ostalog radili ste i kao PR u nekoliko globalnih PR agencija. Koje su po vašem mišljenju najvažnije vještine i osobine koje PR stručnjaci trebaju razviti?
To je posao na koji ljudi gledaju malo romantizirano; običan čovjek zamišlja posao PR-a kao nešto iz serije „Emily u Parizu“ ili kao posao Samanthe Jones iz serije „Seks i grad“. Ali to je daleko od toga. To je posao koji doista iziskuje jako puno davanja i silnoga znanja. Osobine koje PR stručnjak između ostalih treba imati su sposobnost osluškivanja potreba klijenata, osjećaj za trenutnu stvarnost i potrebe okoline, uz naglašene komunikacijske vještine.
Bitna je dakako i izgradnja odnosa, dobro planirana kampanja i dakako – kvalitetan proizvod. Sve to skupa upotpunjuje profil PR profesionalca.
Radili ste u različitim segmentima komunikacijske industrije – od one koja stvara sadržaj, do one koja ga plasira te promovira. Je li moguće izdvojiti najvažniji segment u tom procesu?
Čini mi se da su sva tri segmenta koje ste spomenuli podjednako važna, ali i podjednako teška. Stvoriti neki sadržaj možda nije posebno zahtjevno, ali stvoriti dobar sadržaj, onaj koji je drugačiji, kvalitetniji i koji skreće pozornost, znatno je teže. Posebno danas kada imamo prezasićenost i informacijama i vizualnim sadržajem i svime onime što skreće pažnju, ali ne uvijek na najbolji način.
Plasiranje sadržaja danas ide mnogo brže, posebno preko društvenih mreža koje koriste uglavnom mladi koje je teško zainteresirati i držati im pažnju. To su objave koje praktički nastaju iz minute u minutu, non-stop, slijevaju se u valovima jedna za drugom. To je prava bujica svega i svačega.
Radeći prije 15-20 godina na televiziji, to smo uvijek željeli, ali je krucijalno pitanje koliko su danas takve informacije sadržajno točne i autentične. Plasiranje sadržaja tradicionalnim načinima komunikacije ipak daju veći kredibilitet i povjerenje.
Promoviranje ima svoja pravila, naravno najvažnije je kome se obraćamo i na koji način, tko nam je ciljana publika, te se opet vraćamo na početak – sve zapravo ovisi o vrsti medija.
Koje su ključne strategije koje mediji u ovim turbulentnim ekonomskim vremenima mogu koristiti za stvaranje afirmativnog javnog mišljenja o nekoj tvrtki?
Dolazimo na teren održivosti medija samih po sebi. Strategije podrazumijevaju vrijeme i planiranje te jasne ciljeve i rezultate. Pozitivno javno mijenje, kao i ono suprotno, rezultat je dugotrajnog procesa koji traje po nekim svojim fazama, uz uvjet da je ciljano i smišljeno. Međutim, medij koji se bavi takvim poslom mora imati svoje zatvorene konstrukcije i ekonomsku isplativost, jer kao što oni koji rade kampanje imaju svoje ciljeve i ekonomsku računicu, tako isto imaju i mediji koji to plasiraju.
Rezime je da su svi podjednako važni i da svi, eto, imaju svoje interese i potrebe.
Kako vidite ulogu diplomacije u suvremenom poslovnom okruženju?
Čini se da je diplomacija, osim politike što joj je temelj, odnosno predstavljanje države, danas upravo to – biznis. Pogledajmo velike uspješne države: one preko politike i političkog utjecaja upravo šire svoja poslovna carstva i svoj biznis. To nije nikakva novost, ali čini mi se da je to danas otvorenije i izraženije više nego ikada.
Živimo u vremenu preslagivanja snaga i utjecaja u svijetu, a to uz politika podrazumijeva i ekonomiju na kojoj se zasniva čitav koncept međunarodnih odnosa, ali i kulture, širenja tihe moći i utjecaja na razne načine, od onih vidljivih do onih diskretnih.
Primjeri za to su, recimo, odlični politički odnosi zemalja koje su saveznici u svim segmentima, pa onda one jače slabijima prodaju svoje proizvode, od strateških do manje strateških. A primjeri te tihe moći najbolje se vide preko utjecaja glazbe, filmova, medija…
Danas je, čini mi se, diplomacija i bavljenje diplomacijom stvar prestiža, ali prije svega jedna velika mašinerija u interesu ekonomije zemlje koju predstavlja.
Ovdje u Hrvatskoj, osim izdavanja magazina, bavite se i organizacijom konferencija i događaja. O kakvim je to događanjima riječ?
Uz Diplomacy & Commerce magazin za koji sam ja odgovoran ovdje u Hrvatskoj, a koji je prilagođen lokalnim tržištima pod istim imenom, ali različitom organizacijskom strukturom i izdavačima (izlazi i u Srbiji, Austriji, Sloveniji, Crnoj Gori, a uskoro će i u Češkoj), zadovoljstvo mi je reći da sam kao direktor projekta The Economist World Ahead donio i čuveni The Economist World Ahead magazin na hrvatskom jeziku.
Naravno ne ja sam, već kompanija koja je imala licencu za čitavu regiju, a čiji sam dio bio u tom trenutku. Promociju tog časopisa koji izlazi u više od 90 zemalja radili smo na poseban način, s lokalnim partnerima, a uvijek uz potporu i u društvu premijera, ministara, veleposlanika te poslovnih ljudi i voditelja najuspješnijih domaćih i stranih kompanija u Hrvatskoj.
Prošlog prosinca tim je povodom organizirana i gala večera. No, kako godina ima 12 mjeseci, klijente i suradnike kontinuirano treba njegovati i čuvati, te stoga svake godine u lipnju, uz eminentne predavače iz inozemstva (London, Beč..), organiziramo i radni doručak koji je povezan s temom biznisa, uz poslovna predviđanja stručnjaka u svim segmentima društva.
Prošle smo godine, na sedmu godišnjicu časopisa Diplomacy & Commerce Hrvatska, u hotelu Esplanade u Zagrebu, prvi put organizirali i dodijelili DC Awards – i to u više od 17 kategorija – pojedincima, institucijama i kompanijama, a koje je izabrao eminentni žiri te članovi naše redakcije.
Ne čini li vam se da je zadnjih godina nastala hiperprodukcija raznih konferencija i evenata?
Na prvi pogled to je tako, ali mislim da kada je riječ o dobroj i zanimljivoj temi odnosno sadržaju i dok za to imate publiku, one kojima se obraćate, zainteresirane grupe – to onda ima smisla.
Istina je da postoji trend, nekakva moda da se o svemu i svačemu organiziraju kojekakve konferencije i slični događaji, no činjenica je da postoji i mnogo tema i podtema o kojima treba razgovarati i koje treba razrađivati.
Tako da su sva ta događanja koja ih objašnjavaju i približavaju građanima uvijek dobrodošla. Dakako, glavni je uvjet da su odrađeni na pravi, profesionalni način.
Kao i u svakom drugom poslu i u ovom vašem postoji konkurencija, ona lojalna i prava, ali i ona druga. Koliko se susrećete s tim i koliko vam je bilo teško razviti čitav biznis i priču kao netko tko dolazi iz Srbije, iz Beograda u Zagreb, gdje su, u toj industriji koju pokrivate, „karte već podijeljene“ i gdje je konkurencija jaka?
Konkurencija je zdrava stvar ako je prava i ako je realna. Postoji naravno i druga strana medalje. Moram priznati da se nisam previše susretao s nekim podmetanjem nogu ili zakulisnim igricama, zacijelo i zato što gledam svoja posla i fokusiran sam na ono čime se ja bavim s jedinom željom da to uspije.
Bilo je, istina, nekih tračeva i priča, izmišljanja i dodavanja, no sve to dođe i prođe. Valjda zbog okruženja i odnosa s ljudima s kojima surađujem, osobno, eto, nisam imao gotovo nikakvih problema. Istina, uvijek ima onih što u svojoj poslovnoj nemoći i neznanju drugima mute vodu, ali ti me previše ne opterećuju – bitan je pozitivan stav, znanje i energija koju sami emitiramo.
Pozitivne misli privlače pozitivne stvari i pozitivne ljude. No, prije svega, dakako – dobar proizvod.
