Piše: Mladen Pleše
Fotografije: Stanislav Milojković
….
Srpski znanstvenik i diplomat doktor Ognjen Pribićević, autor je više od šezdeset znanstvenih radova objavljenih u SAD-u, Velikoj Britaniji, Švicarskoj, Austriji, Njemačkoj, Norveškoj, Češkoj Republici, Bugarskoj, Mađarskoj, Poljskoj… Također, izdao je i dvije knjige. Doktorirao je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, radi u Institutu društvenih nauka u Beogradu, a znanstvenim istraživanjima bavio se i na sveučilištima i institutima u Oxfordu, Pittsburghu, Beču.
Bio je veleposlanik Srbije u Velikoj Britaniji od 2013. do 2017. te u Njemačkoj od 2005. do 2009. Potječe iz poznate beogradske obitelji znanstvenika i političara; otac Branko bio je jedan od osnivača Fakulteta političkih nauka i gostujući profesor na američkom sveučilištu Johns Hopkins, a njegov stric Novak Pribićević bio je iznimno uspješan diplomat u bivšoj Jugoslaviji.
U svojoj novoj knjizi „Drugačiji svet – Tramp, Bregzit i rat u Ukrajini” iznosi tezu da živimo u vremenu najvećih promjena u svijetu od završetka Drugog svjetskog rata. Te promjene, tvrdi, najbolje odražavaju rat u Ukrajini, novi sukobi na Bliskom istoku, Brexit, pobjeda Trumpa 2016. na predsjedničkim izborima u SAD-u i još više nasilje koje je obilježilo njegov odlazak s vlasti 2020.
Isto tako, to dokazuje i kriza ljevice i socijaldemokratskih stranaka u Europi te prije svega velika kriza sustava vrijednosti koja se događa u cijelom zapadnom svijetu, ali i u Rusiji i mnogim drugim zemljama.
Time je po Pribićeviću završeno razdoblje povijesti koje je započelo nakon pobjede Zapada nad Sovjetskim Savezom u hladnom ratu i započelo je novo koje se temeljilo na američkoj dominaciji i vjeri u napredak i toleranciji.
Posthladnoratovsko doba je završilo, a Pribićević priznaje kako da je vjerovao da je demokracija cilj kojem teži velika većina čovječanstva.
– Međutim, pokazalo se da to nije tako. Umjesto Fukuyaminog kraja povijesti dogodio se Huntingtonov sukob civilizacija s nesagledivim posljedicama za cijelo čovječanstvo – govori nam.
Svijet se, kaže Pribićević, suočava s tri razine krize: urušava se dosadašnji međunarodni poredak i institucije, a što je najznačajnije – sistem vrijednosti i ljudski kapital, odnosno ljudska pamet. Nasilje unutar i između država predstavlja jedno od osnovnih obilježja vremena u kojem živimo.
U knjizi Pribićević ističe da se u promjenama koje se događaju najmanje snalazi EU:
– Ona nastavlja funkcionirati prema međunarodnim pravilima i sustavu vrijednosti koji više ne postoje. Vladajuća elita, unatoč nekim nedavnim promjenama, nema razumijevanja za zabrinutost svojih građana zbog prevelikog broja migranata. Također još uvijek ne shvaća da je došlo novo doba i da mora puno više ulagati u vlastitu obranu i sigurnost. Dekadencija je vidljiva na svakom koraku, slično kao u starom Rimu…
Neuspjeh politike Europske unije, upozorava Pribićević, posebno je vidljiv u regiji Zapadnog Balkana, gdje je svojom birokratskom politikom uvjetovanja EU otvorio prostor za ulazak Rusije i Kine na taj prostor, da bi se sada pitao – pa kako se to dogodilo?
– Dogodilo se to jer EU nije imao, a i danas nema, strategiju i ideju što učiniti sa zemljama Zapadnog Balkana. Dovoljno je pogledati zemljopisne karte i odmah ćete vidjeti da je Zapadni Balkan dio Europe. Rusija i Kina nemaju kapaciteta ponuditi zemljama Zapadnog Balkana alternativu EU, ali zato uspješno ometaju europske integracije. I tko je za to kriv? Krive su male i siromašne balkanske zemlje ili moćne europske zemlje koje su ogrezle u svojoj dekadenciji te zaboravile na ono najvažnije – zemljopis i obranu svog teritorija.
Pribićević smatra da je naša civilizacija doživjela svoj zenit krajem osamdesetih godina 20. stoljeća.
– Od tada traje proces koji bi slavni britanski povjesničar Edward Gibbon nazvao njezinim propadanjem…
Junaci našeg vremena, ističe Pribićević, više nisu genijalni izumitelji, vojnici, astronauti, umjetnici, državnici, znanstvenici, već razni zabavljači koji ne rade ništa, osim što slikaju svoje isprazne živote.
– Pogledajte samo tko su “likovi” koji svakodnevno šalju “snažne i brutalne poruke” sa stranica našeg i najčitanijeg svjetskog takozvanog žutog tiska i društvenih mreža. Te poruke, zajedno s modernim tehnologijama, oblikuju svijest nove generacije i dovode do onoga što u knjizi nazivam kolapsom ljudskog uma – kaže Pribićević.
Vrijeme utjecaja intelektualaca, profesora i znanstvenika u javnom životu, tvrdi Pribićević, gotovo neumoljivo prolazi, ma koliko to njima bilo teško razumjeti.
– U modernom društvu, koje uvelike favorizira površnost, osrednjost i ljude koji se nisu nimalo potrudili da nešto postignu, obrazovanje, kultura, umjetnost, znanost, inteligencija u velikoj su mjeri obezvrijeđeni. Svi žele biti menadžeri, a gotovo nitko filozof ili sociolog. Marginalizacija društvenih znanosti jedan je od najvažnijih pokazatelja velike društvene krize u kojoj se nalazimo – tvrdi.
Jednostavno je nevjerojatno, piše u svojoj knjizi Pribićević, da u vremenu kad se gotovo svakodnevno pojavljuju novi modeli telefona, automobila i računala, u onom najvažnijem, odnosno u društvenim odnosima, još uvijek vladaju ideje od prije pedesetak godina.
Sve je također, naglašava, manje solidarnosti i spremnosti na žrtvu za boljitak onih koji nisu bili ni uspješni ni sretni.
– A takvih je sve više. Stoga ne čudi da u cijeloj Europi već dvadesetak godina polako odumiru stranke socijaldemokratske orijentacije. To praktički nikoga nije pretjerano uzbuđivalo i zabrinjavalo, iako je bez tih stranaka i političke ravnoteže umjerene desnice i ljevice, nemoguće sačuvati stabilnost demokratskih sustava kakve smo do sada poznavali.
Pribićević upozorava da je tradicionalna ljevica gotovo posvuda u Europi izvan vlasti ili je prisiljena koalirati sa strankama umjerene desnice, kao što je slučaj u Njemačkoj.
– Velika socijalistička stranka Françoisa Mitterranda pala je s 40% glasova prije nekoliko godina na ispod 5%, a Willy Brandtov SPD ima manje glasova od ultranacionalističkog AfD-a. Glavni uzrok krize europske socijaldemokracije je to što se prihvaćanjem ideologije tačerizma uspjela održati na vlasti u nekim europskim zemljama, ali je ostala bez vlastite ideologije i glasača. Njihovi birači su otišli u neke druge stranke, posebno one ekstremne kojima je problem migranata u središtu pažnje – govori Pribićević, dodajući kako je centar zbivanja i dalje Amerika.
– A ona se značajno promijenila: i politika, ali još i više ponašanje Donalda Trumpa i to umnogome simbolizira vrijeme u kojem živimo. Trump je u politički život unio vrijeđanje i ponižavanje protivnika, pa je to sada postala svakodnevica. A što je najvažnije, ovaj govor su prihvatili i njegovi politički protivnici…
Tako je politika, ističe Pribićević, postala jedan veliki reality show.
– Međutim, Trump je samo izraz te krize, a ne njezin uzrok. Američko društvo duboko je polarizirano po svim najvažnijim društvenim pitanjima, od društvenih, rasnih i etničkih, sve do pitanja pobačaja.
U knjizi „Drugačiji svet“ Pribićević upozorava da je sve više zemalja koje se mogu klasificirati kao poludemokratske i nedemokratske.
– Kriza demokratskih institucija vidljiva je i u nekim novoprimljenim članicama EU. I što je najvažnije, sve je vidljivija u najutjecajnijim svjetskim demokracijama kao što su SAD i Velika Britanija. Najviše zabrinjava to što posebice mladi imaju sve manje povjerenja u demokratske institucije, što jasno pokazuju brojna istraživanja u SAD-u.
Reality kultura, promijenjena uloga medija, sve manja uloga obrazovanja u društvenoj promociji pojedinca, Pribićevića su doveli do zaključka da se u promišljanju drugačijeg svijeta u kojem živimo više ne možemo služiti samo starim kategorijama poput demokracije, liberalizma, kapitalizma, socijalizma, lijevo i desno.
– Moramo smisliti i nove termine koji bi adekvatnije objasnili vrijeme i društvo u kojem živimo.
U spomenutoj knjizi Pribićević društvo u kome živimo naziva „novim primitivizmom” ili “suvremenim srednjim vijekom”.
– Posebno mi je zanimljiv izraz “suvremeni srednji vijek” jer se u mnogim aspektima naša društva ubrzano vraćaju stotinama godina unatrag. Nestaje povjerenje u znanost i znanje, sve je više nasilja, etničkog, vjerskog, rasnog neprijateljstva, ljudi su fascinirani kraljevima, prinčevima i princezama. Zbog toga će umjesto normalnih i pristojnih ljudi na vlast sve češće dolaziti razni čudaci, mađioničari, prevaranti, “vračevi”…
Držeći mobitele u rukama i sjedeći za volanima modernih automobila, tvrdi Pribićević, ljudi kao da hrle u srednji vijek.
– Zato mi se sviđa ovaj termin “suvremeni srednji vijek“. Za taj povratak nesporna je odgovornost vladajućih političkih elita koje su se otuđile od sve siromašnijeg stanovništva i gledaju samo svoje interese.
Pribićević postavlja pitanje: “Ako se složimo s američkim politologom i istraživačem Bremmerom da je Trump strojovođa koji je još brže potjerao vlak u krivom smjeru, kakva je onda odgovornost onih koji su taj vlak stavili na krivi kolosijek? Ovdje mislim na političku elitu koja je svojom pohlepom, neuvažavanjem općeg interesa i bahatošću, dobrim dijelom urušila povjerenje građana u temeljne institucije sustava…
Za Pribićevića je jedan od najvažnijih pokazatelja krize velik broj pogrešnih i neracionalnih odluka koje su donijeli čelnici zapadnih zemalja i Rusije u posljednja dva desetljeća. Najprije su, po njemu, SAD i druge vodeće zapadne zemlje, vođene idejom svoje civilizacijske misije, “probudile” Arapsko proljeće koje je tim zemljama umjesto demokracije donijelo kaos i bijedu. Također i milijune izbjeglica u Zapadnu Europu, što je dovelo do neviđenog vala populista u tim zemljama, posebno u Francuskoj, Italiji i Njemačkoj.
– Zvuči potpuno nevjerojatno da čelnici SAD-a i drugih zapadnih zemalja, uz sve savjete profesora s brojnih sveučilišta, nisu mogli razumjeti i predvidjeti da nije moguće presaditi zapadne modele političkih sustava u zemlje drugačije kulture i tradicije.
Povlačenje SAD-a iz Afganistana, ističe Pribićević, izgledalo je još nevjerojatnije kad su ljudi visjeli i padali iz zrakoplova koji su ih trebali evakuirati iz zemlje.
– Nedugo zatim izbio je rat u Ukrajini, a mnogi su se ponovno zapitali ne bi li bilo bolje da je SAD nakon pobjede u hladnom ratu uključio Rusiju u nove sigurnosne strukture Europe, a ne da joj je umjesto toga doveo NATO na kućni prag.
Naravno, i ruska reakcija i napad na Ukrajinu, napominje Pribićević, izvedeni su potpuno amaterski – s premalo vojnika i potpuno nerealnim ciljevima osvajanja vlasti u Kijevu i njegovoj takozvanoj denacifikaciji.
Po Pribićeviću možda se najeklatantniji primjer krize vodstva i pogrešnih odluka na najvišoj državnoj razini dogodio u ljeto 2023., kad je u Rusiji izbila pobuna Wagnerove plaćeničke vojske.
– Ova je pobuna predstavljala golemo poniženje za veliku državu poput Rusije. Teško je pronaći primjer u posljednjih nekoliko stotina godina da je u nekoj velikoj europskoj državi domaća plaćenička vojska pokušala zauzeti dio njezina teritorija. To ponajbolje govori o dubini krize koja je pogodila Rusiju pa čak i više od poniženja koje ju je snašlo – kategoričan je Pribićević.
U svojoj knjizi upozorava da je u posljednjem desetljeću donijet veliki broj pogrešnih i neracionalnih odluka od strane mnogih političara u Europi, počevši od Brexita.
– Pri tomu je potpuno zanemaren problem migranata i njihovog utjecaj na zapošljavanje i krizu identiteta u Francuskoj i Njemačkoj. Glavni uzrok ovih pogrešaka je urušavanje ljudskog kapitala na svim razinama gdje prevladavaju površnost i nezainteresiranost. Sve je manje ideja, strategija, promišljanja.
Pribićević smatra da je sukob oko Ukrajine nastao prije svega kao posljedica pogrešne politike zapadnih sila koje nakon pobjede u hladnom ratu nisu pronašle način da Rusiju uklope u novu sigurnosnu arhitekturu Europe.
– Umjesto da pomogne poraženoj Rusiji da se uključi u europske integracije, da zajedno rade na jačanju vladavine prava i ljudskih prava, Rusija je ostala sama sa svojim strahovima i imperijalnim snovima…
SAD i Zapad, govori, kao da su zaboravili na ono što su upozoravali teoretičari realizma, počevši od Kissingera pa sve do Mearsheimera, kad su govorili da velike sile ne vole da im se druge sile fizički približavaju, a pogotovo ne da im ulaze u „dvorište”:
– S druge strane, Rusija je vandalski reagirala na približavanje Zapada i NATO-a njezinim granicama, kršeći sva pravila međunarodnih odnosa i povelju UN-a.
Kao najveću opasnost za sudbinu svijeta, ali ujedno i šansu za kompromis i mir, Pribićević vidi u tome što, za razliku od hladnog rata, ni Zapad ni Rusija ne smiju dopustiti da u ovom sukobu izgube.
– Zbog toga će ovaj konflikt trajati dugo – tvrdi Pribićević.
U ratu u Ukrajini vrijeme nije ruski saveznik, napominje, jer je Zapad ekonomski puno jači, odnosno ukupni društveni proizvod zapadnih zemalja je, prema izvješćima Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, oko 50 bilijuna dolara, dok ruski iznosi tek nešto više od dva bilijuna.
– Također, velika je razlika u odnosu snaga i kada je u pitanju broj stanovnika. Zapadne zemlje i njihovi saveznici imaju više od milijardu stanovnika, a Rusija 150 milijuna. Dakle, višegodišnje trajanje ovog rata svakako bi ekonomski iscrpilo Rusiju puno više nego Zapad, kao što je to bio slučaj i u hladnom ratu, kad Rusija nije uspjela odgovoriti na ekonomske izazove Zapada i kvalitetu života koju slobodni svijet pruža svojim građanima.
Prema Pribićeviću, najviše ratom gubi Ukrajina, ali i Rusija, bez obzira na ishod sukoba. I to zbog ekonomskih sankcija kojima je izložena, izolacije, izgona iz Europe, ali i ulaska Finske i Švedske u NATO.
– S druge strane, bit će potrebne generacije prije nego što se Ukrajina oporavi od razaranja koje je doživjela. Gubitnik je i Amerika, a još više Europa koji ovaj sukob s Rusijom nisu bili u stanju riješiti na miran način.
To će, naglašava Pribićević, dodatno pridonijeti gubitku ugleda i moći Zapada u zemljama takozvanog globalnog juga. Dio tih zemalja smatra da je Zapad velikim dijelom kriv za rat u Ukrajini jer je isprovocirao Rusiju približavanjem NATO-a njezinim granicama.
Rat u Ukrajini, kaže Pribićević, teško je pogodio Srbiju.
– Suzio je prostor za politiku ravnoteže između Zapada i Rusije, koja joj je bila neophodna za očuvanje europskog puta, ali i borbu za očuvanje teritorijalne cjelovitosti.
Unatoč svim izazovima i pritiscima, tvrdi Pribićević, Srbija ne smije imati puno dvojbi za koju se stranu opredijeliti.
– Dovoljno je pogledati gdje se nalazi Srbija na zemljopisnim kartama, kuda ide njena trgovina, odakle dolaze investicije, gdje je dijaspora… Uostalom, kad počnu veliki ratovi poput ovog u Ukrajini, onda je najvažnija geografija – tko je gdje, koliko ima vojnika i novca za financiranje sukoba. Imajući u vidu sve ovo, kao i činjenicu da je Srbija okružena zemljama NATO-a i EU, nema sumnje da je jedini put za Srbiju put europskih integracija.
Rusija i Kina, smatra Pribićević, nemaju mnogo toga ponuditi Srbiji i drugim zemljama Zapadnog Balkana osim plinskih, naftnih i infrastrukturnih projekata.
– Oni su svakako vrlo značajni, ali to nije ono za čim građani regije žude i čemu hrle. Jer da je tako onda oni ne bi išli u Pariz, Frankfurt ili Milano, nego u Moskvu i Peking. U Srbiji, kao i u drugim zemljama Zapadnog Balkana, ljudi voze njemačke i francuske automobile, koriste američke i južnokorejske telefone, slušaju zapadnjačku glazbu i gledaju američke filmove…
Na kraju svoje knjige Pribićević zaključuje kako je vrijeme unipolarnog svijeta nastalog nakon američke pobjede u hladnom ratu prošlo. No, zapadni model društva uveliko je izgubio privlačnost koju je imao prije nekoliko desetljeća.
– Tu se zapravo vidi najveća slabost zapadnih, a posebno američkih elita koje nisu uspjele uvjerljivo objasniti ostatku svijeta da su njihove zemlje, unatoč krizi s kojom su suočene, i dalje najbolje mjesto za život. Da su to države u kojima se ljudska prava najviše poštuju, u kojima je životni standard najviši, u kojima se najviše ulaže u znanost i obrazovanje.
Stoga se novi sukobi koji su pred nama mogu definirati kao sukobi između tradicionalnih azijskih despotizama i posrnulih demokracija na Zapadu, čiji je konačni ishod u ovom trenutku teško predvidjeti – zaključio je doktor Ognjen Pribićević.
