Piše: Ante Peričić Fotografije: Goran Vranić
“Nikad nisam svoje vrijeme mrzio ili podcjenjivao, ali sam nastojao da ga i ne precjenjujem i ne izdvajam iz prošlih vremena, već da ga – koliko sam mogao – povežem s prošlim vremenima, pripravljajući veze s budućim, gajeći uvijek oduševljenje za ono vrijeme koje će doći, koje treba biti i bolje i ljepše od našega.”
Riječi su to jednog od najvažnijih hrvatskih umjetnika Ivana Meštrovića, a kojima su Barbara Vujanović i Petra Vugrinec, autorice velike izložbe ,,Ivan Meštrović – retrospektiva” u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori otvorile najveću dosad retrospektivu Meštrovićevih skulptura.
Izložba, koja je organizirana u suradnji zagrebačke Galerije Klovićevi dvori i Muzeja Ivana Meštrovića iz Splita, svečano je otvorena 22. studenog, a posjetitelji će na svim etažama naše respektabilne galerije, kao i u atriju, u mnogobrojnim kiparskim djelima moći uživati sve do ožujka 2024. godine. Ovom se izložbom uz 140. obljetnicu Meštrovićeva rođenja, ujedno obilježava i četrdeset godina Galerije Klovićevi dvori
Kako je to naglasio ravnatelj Klovićevih dvora Antonio Picukarić, ta galerija već više od četiri desetljeća priređuje izložbe hrvatske i međunarodne umjetnosti, ali i kulturne baštine, a među brojnim predstavljenim domaćim i stranim umjetnicima, jedan od zasigurno najintrigantnijih upravo je Ivan Meštrović: ,,Galerija Klovićevi dvori, tada još pod imenom Muzejski prostor, velikom je izložbom toga umjetnika prije četrdeset godina, na samom početku svojega djelovanja, obilježila stotu obljetnicu Meštrovićeva rođenja. Ta je izložba na neki način bila prekretnicom u recepciji opusa toga umjetnika, a posvećeni su joj brojni kritički tekstovi i novinski članci, radijske i televizijske emisije te je izazvala dotad neviđen interes javnosti. Meštrović se nakon višedesetljetnog izbivanja vratio u fokus javnosti te bismo mogli ustvrditi da je upravo tom izložbom započeta era revalorizacije hrvatske moderne umjetnosti”.
Sandra Grčić Budimir, ravnateljica splitskog Muzeja Ivana Meštrovića, naglasila je kako je ovo dosad najveća kiparska izložba tog umjetnika, a među izloženim djelima neke su od najpoznatijih njegovih skulptura, ali i manje poznati radovi koji će biti otkriće kako stručnoj, tako i najširoj publici.
– Organizacija izložbe iznimno je zahtjevna u stručnome i tehničkome smislu, kako konceptom, tako i realizacijom. To nas iznova suočava s činjenicom Meštrovićeva jedinstvenoga kiparskog rukopisa i svojevrsnog strahopoštovanja pred izazovom transporta i izmještanja tih dragocjenih radova iz njihovih sada već prirodnih sredina. Gotovo 140 skulptura dolazi iz fundusa i pohrane Muzeja Ivana Meštrovića, splitske Galerije Meštrović i zagrebačkog Atelijera Meštrović, koji je zatvoren zbog obnove nakon potresa. Muzeji Ivana Meštrovića, sukladno umjetnikovoj želji i darovnici hrvatskomu narodu, čuvar su njegove ostavštine. Ta nam je uloga čast, ali i zadaća da njegov život i djelo približavamo novim generacijama. Vjerujemo kako ćemo u tome uspjeti i ovom izložbom koja o nacionalnome i svjetskome značenju Ivana Meštrovića govori i činjenicom da se djela, osim iz fundusa Muzeja Ivana Meštrovića, posuđuju ponajprije od obitelji Meštrović te brojnih muzeja, galerija i institucija u zemlji i inozemstvu – kazala je Grčić Budimir.
I doista, u Klovićeve dvore pristigle su umjetnine iz čitave Hrvatske (odnosno institucija iz Zagreba, Splita, Drniša, Osijeka, Iloka, Vrpolja i Dubrovnika, ali i od hrvatskih kolekcionara Rumjane i Mate Meštrovića, Kolekcije Vugrinec, Obitelji Skelin, Zbirke Anišić i Zbirke Čičak. Izložena su i djela iz Akademie der bildenden Künste (Beč), Alšova jihočeská galerie/South Bohemian Gallery, Hluboká nad Vltavou (Češka), Galleria Nazionale d’Arte Moderna e Contemporanea (Rim), Muzeja Laško (Slovenija), Muzeja Sadnikar (Slovenija), Narodnog muzeja Srbije (Beograd), Österreichische Galerie Belvedere (Beč), Tate (London) te The University of Leeds.
Petra Vugrinec naglašava kako je Meštrović danas, kao što je bio i na samim počecima svoga stvaralačkog života, izvor najvećih kontroverzija i kada je riječ o vrijednosti njegova umjetničkog djela u okrilju moderne i kada su posrijedi njegovi politički i religijski mitologemi:
– Usprkos mnogim interpretacijama njegova života i djela, ni do danas nismo došli do koliko-toliko uravnoteženog stava o toj problematici, što najvjerojatnije pokazuje i neiscrpnost interpretativnih asocijacija koje pobuđuje njegov opus. Ivan Meštrović najznačajniji je hrvatski umjetnik i jedan od najznačajnijih Hrvata svih vremena. Njegova je ostavština nesaglediva te je neusporediva s ijednom drugom umjetničkom pojavom u nas. Meštrovićeva djela, od arhitekture do skulpture, književnih djela, publicistike i svih ostalih tragova njegova djelovanja, čine nezaobilazan dio identiteta hrvatskoga naroda. Međutim, osim osjećaja zajedništva koje pobuđuju na širem planu, ta su djela i integralni dio svakog od nas i naših sasvim osobnih identiteta. I svatko od nas u njegovu će bogatom opusu, u fragmentu mramora, komadiću drva, detalju bronce ili otisku sadre, prepoznati svoje biće te se upravo u tome Meštrovićeva umjetnost pokazuje jedinstvenom i neponovljivom – istaknula je, dodavši kako je Meštrović, i onda i danas, kao prorok, mesija, genij ili jednostavno ,,umjetnik naroda mog”.
Barbara Vujanović je potvrdila kako se, na sam spomen imena Ivana Meštrovića, nameću asocijacije snažnoga, čak i opterećujućega značenja:
– Bez obzira na predznak, uglavnom su apsolutne te, posljedično, trivijalne i u svojoj semantičkoj samodostatnosti podosta neprecizne. Djelomični razlog takvoj karakterizaciji jest opterećenost kompleksnom biografijom u kojoj se susreću mnogostruke uloge – kipara, arhitekta, slikara, profesora, dekana, književnika, kulturnog diplomata, političkog aktivista i disidenta. Svakim je angažmanom, koji je bio javan i time stalno izložen kritici i preispitivanju, Meštrović postigao nacionalni i međunarodni utjecaj – napominje.
Obje su autorice na otvorenju izložbe istaknule kako je Meštrović doista, aludirajući na njegov citat s kojim je i započeo ovaj tekst, povezivao prošlo, sadašnje i buduće vrijeme; on se napajao na izvorištima antike i renesanse, a svemu što je preuzimao davao je pečat suvremenosti, potvrđujući tako njihovu, ali i vlastitu univerzalnost.
Barbara Vujanović je, pritom, naglasila sljedeće:
– Ne umanjujući važnost činjenica i kompleksnosti konteksta, vjerujemo u neposrednost i impresivnost snažnog dojma koje je djelo Ivana Meštrovića ostavljalo na promatrača nekad, koje ostavlja danas te koje će ostavljati u vremenu ,,ljepšem od našega”, onom koje tek dolazi…
Na izložbi, čija je vrijednost procijenjena na trideset milijuna eura, moguće je vidjeti umjetnikove dječačke radove poput ,,Bosanca na konju”, sadreni odljev ,,Zdenac života”, mramornu skulpturu ,,Starice” iz Rima, ,,Miloša Obilića” i ,,Torzo Banovića Strahinje”.
Tu su i skulpture iz prve religiozne faze – ,,Prvo raspeće, Bogorodica s djetetom”, ,,Navještenje”, ,,Anđeli iz Leedsa”, reljef ,,Skidanje s križa” iz Tatea, kao i čuvena ,,Mala Pietà”. Na ovoj maestralnoj izložbi mogu se vidjeti i radovi iz zrelijeg perioda – ,,Na odmoru”, ,,Žena kraj mora”, ,,Sanjarenje”, figura ,,Kontemplacija” te spomenička plastika poput ,,Grgura Ninskog”, ,,Indijanaca” i ,,Marka Marulića”.
U svakoj se sobi nalazi izdvojena središnja skulptura o kojoj posjetitelji mogu doznati više, a čitava retrospektiva obiluje vrijednim informacijama i kontekstima koji se tiču ne samo kronologije Meštrovićeva života, već i mnogih važnih pitanja koja su ga zaokupljala kao, primjerice, pitanje identiteta.
Važnost ove izložbe nemjerljiva je, posebno za našu kulturu, zemlju i društvo, a Meštrovićeva djela, koja obuhvaćaju arhitekturu, skulpturu, književnost, publicistiku i mnoga druga područja, nezaobilazan su dio identiteta hrvatske kulture. U Galeriji Klovićevi dvori uživat će stručnjaci i poznavatelji umjetnosti; ali na ovom će se Meštrovićevu zdencu umjetnosti, moći napajati svatko. Posebno bi bilo pohvalno kada bi što više mladih ljudi posjetilo ovaj voluminozni događaj i tako, iz prve ruke, saznalo sve o značaju najvećeg umjetnika hrvatskog naroda, ali i jednog od najvećih kipara dvadesetog stoljeća uopće.
Izložba se održava pod visokim pokroviteljstvom Vlade RH, a potporu su pružili i Ministarstvo kulture i medija, Grad Zagreb, Turistička zajednica Grada Zagreba te sponzori. Kustosica izložbe je Iva Sudec Andreis, a dizajn potpisuju Šesnić&Turković i Nikola Heged.