Piše: Jana Haluza
Fotografije: Sandra Šimunović /Pixsell
…
Prošlo je nešto više od polovice mandata intendantice HNK-a u Zagrebu, a Iva Hraste Sočo sigurno i suvereno brodi prema ispunjenju svojih ciljeva. Sve predstave, i operne i baletne i dramske, praktički su rasprodane, kazalište je etablirano i iznimno cijenjeno na svjetskoj kazališnoj mapi, a odbrojavaju se i dani do otvorenja nove scene u Adžijinoj ulici 7a, na mjestu dosadašnje radionice i odlagališta scenografije.
Bit će to nova prilika da se ionako bogat repertoar dodatno rasplamsa jer se između tri ansambla vodi vječita bitka oko termina više. U ožujku ove godine, na izbornoj godišnjoj skupštini najvećeg svjetskog udruženja opernih kuća i festivala Opera Europa, koje okuplja više od 240 članica iz 46 zemalja, Iva Hraste Sočo izabrana je za potpredsjednicu, čime je našem središnjem nacionalnom kazalištu dodatno učvrstila ugled i utjecaj u europskoj opernoj zajednici. Tajna njezina uspjeha je jasna: najviša kvaliteta uvijek na prvom mjestu, ali i briga za status svakog zaposlenika.
Angažirala je jednog od najvećih svjetskih opernih dirigenata, Talijana Pier Giorgia Morandija, kao počasnog šef-dirigenta, što ovaj ponosno ističe u svojim biografijama otisnutim u knjižicama predstava gdje redovito gostuje – od milanske Scale, preko njujorškog Metropolitana, sve do Bečke državne opere. On je zalog uspjeha predstava dostojnih najvećih svjetskih opera.
U baletu je uspjela nakon niza godina u kratko vrijeme riješiti beneficirani radni staž plesača i obnoviti ansambl mlađim kadrom, što je dalo impulsa za nove produkcijske mogućnosti. Dramsko je kazalište na polovici mandata dala u ruke svjetskoj, a našoj dramaturginji Teni Štivičić koja je HNK-ovu dramu i njezin klasični repertoar uvela u najnovije svjetske kazališne trendove.
Premda nema potrebe širiti popularnost kazališta i pozivati nove pretplatnike ili gledatelje programa, Iva Hraste Sočo dugoročno ulaže u opstojnost kazališta organizacijom raznih akcija, poput predstava za djecu zagrebačkih domova ili povezivanjem visoke umjetnosti s izlascima za mlade kao što je, nedavno, u foajeu upriličen party pod nazivom „After mladog Werthera“.
Kako je uopće došlo do vaše odluke da se kandidirate za intendanticu HNK u Zagrebu?
Ta se odluka oblikovala prirodno, kroz godine rada u kazalištu i komunikaciju s kolegama i djelatnicima. Iskustva koja nosim iz raznih karijernih etapa — kao umjetnice, diplomatkinje i pomoćnice ministrice za kazalište i međunarodnu kulturnu suradnju — omogućila su mi širu perspektivu, bolje razumijevanje umjetničkog procesa, ali i institucionalnog funkcioniranja. Sve to bilo je dragocjeno u preuzimanju ove uloge.
Kada se osvrnete na dvije i pol godine svog mandata, kako gledate na postignuto?
Zadovoljna sam. Napravili smo niz važnih iskoraka, ne samo u repertoaru, već i u stvaranju boljih uvjeta rada. Osjeti se veće zadovoljstvo među zaposlenicima — umjetnicima, administracijom i tehnikom. Hrvatska vlada omogućila je da HNK izađe iz Uredbe o koeficijentima u javnim službama čime se stvorila mogućnost povećanja plaća nakon desetljeća zanemarivanja tog segmenta, gradimo novu scenu, realizirali smo brojne strateške ciljeve…
Naše predstave i umjetnici osvojili su niz prestižnih nagrada, a preko 5600 pretplatnika (što je povijesni rekord!) i popunjenost naših predstava, ukazuju na dobar repertoarni smjer.
Kako ocjenjujete trenutačno stanje ansambala?
Ansambli HNK-a prolaze kroz značajnu fazu obnove i razvoja. U Operi imamo izvanredno snažnu postavu: od etabliranih solista do pjevača mlađe generacije koji već danas ostvaruju značajne uspjehe, pa do uistinu iznimnog zbora i orkestra. S takvom umjetničkom bazom i pod umjetničkim vodstvom maestra Pier Giorgia Morandija, kao i ravnateljice Opere Željke Barišić Pulig, postigli smo razinu izvođenja dostojnu najuglednijih europskih kuća, što potvrđuju i reakcije publike.
U Baletu, uz umjetničko vodstvo Massimiliana Volpinija, uveli smo novu energiju i suvremenu tehničku izvrsnost. Pomlađivanjem ansambla i pokretanjem Baletnog studija s ciljem očuvanja hrvatskog korpusa unutar našeg ansambla, postavili smo temelje dugoročnog razvoja.
Drama je u svježoj fazi s Tenom Štivičić na čelu, čije međunarodno iskustvo i vizija razvoja dramskog ansambla već donosi značajne pomake u promišljanju kazališta.
U svim umjetničkim granama podržavamo programe kojima odgajamo mlade umjetnike i pružamo im mogućnost za njihov umjetnički razvoj, pa tako imamo stipendijske programe u Drami, Operi i Baletu.
Nova scena u Adžijinoj ulici je pred otvaranjem. Koliko je ona važna za funkcioniranje kazališta?
Izuzetno. To je ključan korak u rješavanju problema korištenja iste pozornice za sve tri grane — operu, dramu i balet. Nova scena, kapaciteta oko 320 mjesta, omogućit će rasterećenje glavne pozornice i veću fleksibilnost u planiranju proba i izvedbi. Projekt financira Vlada RH odnosno Ministarstvo kulture i medija RH, a otvorenje očekujemo u studenome.
Zgrada HNK ove godine slavi 130 godina od svečanog otvaranja; kako obilježavate tu obljetnicu?
Od iznimne nam je važnosti taj veliki jubilej, zbog čega smo joj i posvetili cijelu ovu godinu. Slavimo je pod pokroviteljstvom Vlade RH koja je prepoznala njezin značaj. Tako smo, u tom kontekstu, obilježili 100. izvedbu predstave „Tko pjeva, zlo ne misli“ na kojoj smo ugostili i djecu iz zagrebačkih domova, te 200. izvedbu baleta „Giselle“. U budućim izvedbama tog klasičnog naslova naši će prvaci Iva Vitić Gameiro i Guilherme Gameiro Alves dijeliti pozornicu s zvijezdama iz milanske Scale, Nicolettom Manni i Timofejem Andrijašenkom. Otvorit ćemo i prvi kazališni pop-up muzej u Hrvatskoj, svojevrsni nukleus budućeg stalnog muzeja, koji će interaktivnim ekranima i artefaktima na različitim lokacijama unutar zgrade oživjeti bogatu povijest HNK.
U listopadu ćemo posebno obilježiti i 130. obljetnicu rođenja Jakova Gotovca svečanim izvedbama njegovih opera „Ero s onoga svijeta“ i „Stanac“, uz popratnu izložbu… A središnji događaj bit će predstavljanje velike monografije koja tematizira sve – od Stankovićeva kazališta na Gornjem gradu, preko arhitekture naše zgrade i njezina kulturološkog značaja, razvitka našeg repertoara, pa sve do pogleda prema budućnosti i novoj sceni.
Zagrebački operni festival ulazi najesen u treće izdanje. Kakva je njegova uloga?
Festival je nastao kao dio mog programa za intendantski mandat. Vjerovala sam, a praksa je to i potvrdila, da je pravo vrijeme da HNK, kao najveća nacionalna kuća, postane središte jednog takvog međunarodnog susreta. U prvoj godini uključili smo naša nacionalna kazališta i Ljubljanu, a prošle smo godine ugostili i kazališta iz Maribora, Beograda, Varšave i Palme de Mallorce. Naš cilj je pozicionirati Zagreb kao relevantno mjesto na europskoj opernoj karti.
Sponzori su postali važan dio vašeg poslovnog modela. Koliko oni znače kazalištu?
Iznimno puno; suradnju s privatnim sektorom intenzivirali smo od početka mandata. Partnerstva s institucijama poput Hrvatske poštanske banke i Bosqar Investa omogućila su nam dodatne prihode, ali i poboljšanje korisničkog iskustva. Takav pristup sponzorstvu — kao partnerskom odnosu — temelj je našeg poslovanja.
Kako HNK danas balansira između klasičnog i suvremenog izričaja?
U Operi i Baletu prevladava klasični repertoar, što naša publika prepoznaje i voli. No, itekako produciramo i suvremene projekte, poput Paraćeve „Judite” ili baletnog triptiha „Prekinute veze“. U Drami njegujemo aktualnost i dijalog s vremenom, primjerice u „Zločinu i kazni” ili predstavi „Godine” koja uskoro dolazi na repertoar. Uglavnom, težimo ravnoteži između tradicije i suvremenosti.
Vaš rad prepoznat je i međunarodno: nedavno ste postali potpredsjednica Opere Europe, najvećeg udruženja opernih kuća, a uz to ste i članica žirija međunarodnih nagrada. Koliko to znači HNK-u i hrvatskoj kulturi?
Osim što mi je sve navedeno važno i u osobnoj afirmaciji, time HNK u Zagrebu postaje dio europskog dijaloga, otvaraju se dodatne prilike za koprodukcije i gostovanja, a naši umjetnici dobivaju dodatnu mogućnost afirmacije izvan Hrvatske.
Na posljednjem skupu u Barceloni bilo je više od 260 intendanata iz cijeloga svijeta i svi su oni i te kako dobro znali za HNK-a u Zagrebu. HNK je član europske platforme FEDORA, a na ovogodišnjem Fedora Prizes bijenalu bila sam članica žirija, kao i članica povjerenstva za nagradu International Opera Awards.
Inače, naše kazalište svoje produkcije prikazuje i na platformi OperaVision, zahvaljujući kojoj naše programe gledaju ljubitelji opere diljem svijeta.
Kako privlačite novu publiku?
Kroz različite formate – od kampanja na društvenim mrežama, do projekata poput „After mladog Werthera”, u kojem smo operu spojili s party konceptom, a nastavit ćemo uskoro i s dramom.
Cilj nam je približiti kazalište mlađoj publici, i to ne samo kroz sadržaj, već i kroz atmosferu, pristup i komunikaciju. Održavamo i radionice i kvizove na dramskim predstavama, u ovoj sezoni na „Mjeri za mjeru“ i „Zločinu i kazni“.
I dalje predajete na Akademiji dramske umjetnosti i Muzičkoj akademiji. Što vas najviše motivira u ovom poslu?
Kazalište je moj temeljni impuls. Iako je posao intendanta složen i zahtijeva upravljačke, financijske i komunikacijske vještine, ono što me uvijek iznova pokreće je umjetnički proces čije produkcijske postulate nastojim prenijeti i mojim studentima.
Najsretnija sam kad mogu biti na probi i gledati kako nastaje nova predstava. Tu je srce kazališta.
