Piše: Rosie Kuglie
Fotografije: Tomislav Marić
…
Ana Barbić Katičić, zagrebačka akademska slikarica, predstavlja jednu od istaknutijih figura suvremene hrvatske umjetnosti, sa zavidnim brojem izložbi u zemlji i u inozemstvu, te prestižnom titulom autorice trofeja „The Best FIFA Football Awards”. Diplomirala je pravo, a potom slikarstvo u klasi prof. Igora Rončevića i od tada uživa u svojoj profesiji i pozivu.
Njezino idejno rješenje za trofej „The Best FIFA Football Awards” – koji se svake godine dodjeljuje najboljima iz nogometnog svijeta – donijelo joj je svjetsku prepoznatljivost i označilo prekretnicu u njezinoj karijeri.
U svijetu sporta, svaki trofej simbolizira uspjeh, napor i izvanrednost. Međutim, kada je riječ o trofeju „The Best FIFA Football Awards”, on je ujedno i moćan umjetnički izraz.
– Krajem 2016. godine inspirirala me ideja spajanja nogometne tradicije i suvremenosti. Htjela sam da oblik trofeja poštuje i slavi vrijednosti nogometa od njegovih početaka do danas. Tako taj trofej spaja ranu povijest nogometa i postmodernu estetiku, a izrađen je vrhunskom tehnologijom – kaže.
Ovim radom pokazala je da umjetnost može doprijeti i do najšire publike. No, kako se umjetnica iz Hrvatske uopće našla u situaciji da dizajnira takav prestižni nogometni trofej, zanimalo nas je.
– Moja suradnja s FIFA-om počela je kada me Zvonimir Boban, prijatelj i veliki obožavatelj umjetnosti, potaknuo da se prijavim na natječaj za dizajn novog trofeja. Odmah sam pristala i osmislila dizajn koji je potom bio nagrađen. Ovaj projekt bio je prepoznat u mojoj karijeri, a osvojio je srca mnogih, od nogometaša do kolekcionara.
Pitamo našu sugovornicu kako se osjećala kada je prvi put vidjeli svoj trofej?
– Od prvog pogleda na gotov trofej, prilikom posjeta procesu izrade u jednoj švicarskoj tvornici, do niza ceremonija dodjele nagrada, osjećala sam se jednom riječju – nezaboravno! – prisjeća se Ana, pa dodaje:
– Gledati svoj rad na globalnoj pozornici, na dodjelama, počevši od one prve i Cristiana Ronalda za 2016. godinu do danas, i iznimnu 2018. godinu kada je najboljim na svijetu proglašen naš Luka Modrić, čini me ponosnom. Rijetkim umjetnicima se dogodi ovako nešto….
Rad na ovom prestižnom trofeju postavio je visoke standarde, a Ana je postala uzor mnogim mladim umjetnicima.
Za nju slikarstvo nije samo umjetnički izraz; ono je način života, strast koja je vodi kroz život. Od figurativnih, tematski zaokruženih ciklusa slika, do niza portreta koji odražavaju njenu zaokupljenost ljudskom emocijom i karakterom, Ana se neprestano razvija i mijenja svoj likovni izričaj.
– Od početaka, moj fokus je na slikarstvu i izložbama. Najsretnija sam s kistom u ruci, u svom ateljeu. Eto, sad pripremam novi ciklus velikih formata koje obožavam. Ne čekam inspiraciju, slikam svaki dan. Napajam se kontinuirano prizorima i ljepotama oko nas. Iskustva iz svakodnevnog života moj su izvor kreativnosti. Upijam sve. Nove doživljaje, mirise, okuse i boje s putovanja, bez kojih ne mogu zamisliti svoj život – govori nam.
Najčešće slika akrilom na platnu, no često uživa u eksperimentiranju s različitim materijalima, istražujući nove tehnike koje obogaćuju njezin umjetnički izraz. Tako je, primjerice, u jednom razdoblju stvaranja, slikarsku boju zamijenila cementom i građevinskim silikonom te njima slikala na platnu…
Ana i njezina prijateljica, akademska slikarica Nikolina Šimunović, stvorile su brend nazvan Art Niana. Ljubav prema stvaranju usmjerila ih je na umjetničku transformaciju namještaja, unikatne tapete i ručno izrađene murale od keramičkih pločica koji su vidljivi u nekim zagrebačkim javnim prostorima.
Zbog mnogih interesa, dan joj je kratak za sve što želi istražiti. Uz slikanje, istinski je zaljubljena u Pariz, u grad koji ju je osvojio još za boravka na umjetničkom usavršavanju u La Cité internationale des arts gdje je imala jednu od svojih prvih izložbi.
Jedno od važnijih ostvarenja u karijeri Ane Barbić Katičić uključuje rad u Muzeju krapinskih neandertalaca, gdje je provela intenzivnih šest mjeseci oslikavajući velike murale zahvaljujući suradnji s autorima muzeja, arhitektom Željkom Kovačićem (1951. – 2021.) i paleontologom Jakovom Radovčićem (1946.-2021.).
Ovaj projekt nije bio samo umjetnički izazov; bilo je to i svojevrsno putovanje kroz vrijeme, a njezini murali koji prikazuju spiralu vremena, postali su vizualni most između prošlosti i sadašnjosti.
– Slikala sam mjesecima, često s visine, na skelama, što je zahtijevalo veliku fizičku izdržljivost, ali i emocionalnu predanost projektu. Promatrala sam nastajanje muzeja od početaka, od betonske „školjke” koja se polako punila muzejskim postavom, artefaktima i novom tehnologijom, sve do završetka muzeja vrijednog silnih pohvala i mnogih nagrada koje je primio.
Drugi značajan projekt u Aninom opusu je Kninski muzej smješten na kninskoj tvrđavi, odnosno stalni muzejski postav „Oluja ‘95” posvećen jednoj od ključnih točaka u hrvatskoj povijesti. Pružio je Ani priliku da svojim umjetničkim izrazom interpretira povijesni dokument, poznatu fotografiju podizanja hrvatske zastave nakon oslobođenja Knina, koju je prenijela u zidnu sliku.
Ana Barbić Katičić doista obožava svoj posao…
– Slikarstvo postoji otkako je ljudi. To je iskonski poriv čovjeka. I ja ga osjećam, oduvijek i svakodnevno. Zbog toga svoju profesiju nikad ne bih mijenjala. Veliku podršku imam u suprugu koji me u potpunosti razumije i kćeri koja na neki način ima slične talente, a koje s užitkom pratim.
Nakon niza godina samostalnog rada, Ana je pronašla novi izazov u podučavanju slikarstva u Centru za likovni odgoj Grada Zagreba.
– To je mjesto koje posebno volim. Već je 50 godina sretno mjesto polaznicima slikanja, kiparstva i keramike. Danas tamo radim, a nekad sam i sama bila polaznica. Osim u prenošenju znanja, ispunjava me spoznaja da sam mnogima stručna podrška u odabiru profesije, upisu u umjetničke škole i akademije, ali i poboljšanju kvalitete života – kaže.
Uzbuđena je zbog novog ciklusa slika i izložbe na kojoj trenutačno radi. Svaki novi ciklus za nju predstavlja ne samo novu inspiraciju, već i novo poglavlje u njezinoj umjetničkoj karijeri.
Ana Barbić Katičić ne prestaje istraživati granice svoje kreativnosti. Njezin rad odražava njezinu osobnu filozofiju da se svaka slika, svaki potez kistom, može pretvoriti u priliku za rast, učenje i izražavanje. I dok nastavlja stvarati, Ana ostaje motivator i uzor mnogima, bjelodano dokazujući da je predanost ključ njenog uspjeha.
