Piše: Sonja Staničić Fotografije: Croatia Records
…
Te davne 1979. godine na tisuće obožavatelja jednog od najvećih rock and roll sastava u regiji – Bijelog dugmeta – s uzbuđenjem i strepnjom iščekivalo je najavljeni izlazak njihovog četvrtog studijskog albuma. Strpljenje se, pokazat će se, isplatilo jer je danas čuveni album „Bitanga i princeza“, u izdanju diskografske kuće Jugoton, dočekan uz ovacije kritike i javnosti te je ubrzo proglašen jednim od najboljih albuma u ukupnoj povijesti domaćeg rocka.
Pripreman u razdoblju od čak dvije godine, album je ponudio drugačije, modernije i promijenjeno Bijelo dugme. Efektne Bregovićeve solaže, poticajni ritmički uzorci i pjesme drugačijeg tipa u odnosu na prethodne hitove grupe, dali su naslutiti kako je Bijelo dugme ušlo u jednu novu, zreliju fazu, zadržavši pritom svoju prepoznatljivu energiju.
Snimljen u novoj i osvježenoj postavi, gdje se „starosjediocima” Željku Bebeku (vokal), Goranu Bregoviću (gitara), Zoranu Redžiću (bas) i Vladi Pravdiću (klavijature) priključio i mladi i ambiciozni bubnjar Điđi Jankelić, album „Bitanga i princeza” bit će opisan kao “najbolji simfo-rock album snimljen istočno od Londona”, a za mnoge i najambicioznij i „najrokerskiji” uradak benda.
– I iz današnje perspektive album „Bitanga i princeza” jedan je od najzanimljivijih ostvarenja u ukupnoj produkciji Bijelog dugmeta. Osobno to doživljavam i kao svoj vrhunski doseg u tim sad već dalekim sedamdesetim godinama – otkriva nam Željko Bebek i dodaje kako ga često ponovo preslušava.
Ovaj album donio je sedam izvrsnih pjesama: „Na zadnjem sjedištu moga auta”, „Ala je glupo zaboravit njen broj“, „Bitanga i princeza”, „A koliko si ih imala do sad” te emotivne balade „Kad zaboraviš juli”, „Sve će to mila moja prekriti ružmarin, snjegovi i šaš” i „Ipak poželim neko pismo” u kojima su ih pratili simfonijski orkestar i zbor.
Na upit može li ipak izdvojiti jednu njemu posebno dragu, Bebek odgovara:
– Naravno da mi je važna svaka nota i svaki refren svake pjesme bez iznimke, ali sam u „Sve će to, mila moja, prekriti ružmarin, snjegovi i šaš” zajedno s ostalima stvorio maestralnu rock baladu koja je brendirala Bijelo dugme zauvijek.
Album je snimljen u beogradskom studiju, a mastering napravljen u londonskom studiju Abbey Road, s producentom Neilom Harrisonom iz EMI-ja. Prethodila mu je turneja koja je pratila prethodni album „Eto! Baš hoću!” i legendarni „Koncert kod Hajdučke česme“, najposjećeniji koncert u povijesti rocka, održan u Beogradu uoči Bregovićevog odlaska na odsluženje vojnog roka.
– Sjećam se kako smo prije „Bitange i princeze“, a nakon „Koncerta kod Hajdučke česme”, imali gotovo dvije godine dugu pauzu od putovanja, koncerata i snimanja. Imali smo i konflikte s policijom i sudovima još potkraj 1977., pa je onda Goran Bregović bio u vojsci… Kad smo se konačno opet okupili u Niškoj Banji, odjednom je sve mirisalo na novi album. I u proljeće 1979. “Bitanga i princeza” bio je vani. Ništa nije bilo isto kao prije. Dogodila nam se i cenzura, izmijenjene su neke riječi pjesama, pa omot albuma… A kod nas malo straha, a puno ljubavi i strasti. I inat. Da, baš inat – prisjeća se Bebek, kojeg mnogi obožavatelji i dalje smatraju zaštitnim znakom benda i najboljim vokalom Bijelog dugmeta.
– Ne usuđujem se donositi sud o sebi, ali sam sretan kad čitam mišljenja stručne kritike i javnosti. Duboko proživljavam svaku napisanu riječ, još od davnina. To me uvijek iznova učvrsti u mojoj ljubavi prema glazbi – osvrće se Bebek na ovaj komentar.
Pripremu albuma pratile su brojne kontroverze i niz cenzorskih intervencija Jugotona. Neki su stihovi zbog različitih pritisaka morali biti mijenjani, dok je najveću nepravdu pretrpio omot njihovog „kućnog” dizajnera Dragana S. Stefanovića, na kojem ženska noga „princeze“ udara „bitangu“ u međunožje. Ocijenjen „provokativnim i vulgarnim”, omot je bio nespretno i u zadnji čas zamijenjen novim, banalnim rješenjem ženskog lica s dugmetom kao naušnicom.
Ove se situacije, ali i samog procesa nastanka omota, prisjetio i sam Dragan S. Stefanović, akademski slikar, fotograf i dizajner, koji se proslavio realizacijom covera za ploče niza vodećih bendova i solista.
– Često u svoje radove ubacim neku skrivenu poruku ili mali bezobrazluk, sada čak i mnogo više nego ranije. Omot „Bitanga i princeza“ bio je malo „bezobrazan“ u poruci, ali prikriven lijepom i elegantnom slikom. Ideja je jednostavno bila nizak udarac djevojke (princeze) upućen nekoj njoj bliskoj osobi (bitanga), s kojom je u međuodnosu. No sam odnos je zamijenjen: princeza je obučena kao uličarka, a tako i reagira, dok je muškarac lijepo odjeven, gotovo džentlmen po držanju i poput mladoženje u bijelom odijelu; štiti se umjesto da napada.
U tim vremenima sve je bilo puno teže realizirati, pogotovo fotografiranje u studiju, što je iz današnje perspektive nezamislivo. Bilo je, primjerice, jako teško pronaći crne, lakirane ženske cipele s visokom tankom štiklom, mrežaste čarape i lijepe, tanke ženske noge, a i muškarca s lijepim rukama i bijelim odijelom, košuljom, bijelim manžetama.
Tada su to bile gotovo mislene imenice. Niste mogli sve te rekvizite kupiti u dućanu niti ih jednostavno pronaći. Zvjezdice na štiklama na točnom mjestu bile su poseban problem i predstavljale su priličan zamor za modele. Danas je pak potrebno samo nekoliko sekundi i dva, tri klika na kompjuteru za isti ili čak bolji učinak – govori, pa odmah nastavlja:
– Bio sam uvjeren da će omot proći bez neke veće pažnje i interesa. Kad sam čuo da je cenzuriran i zabranjen za objavljivanje, osjećao sam se povrijeđenim. Ničeg vizualno nepristojnog ili vulgarnog nije bilo u samoj slici, jedino je ideja bila provokativna. Paralaleno, svuda oko nas bilo je mnogo drugih ružnijih, prljavijih slika i značenja. Naš je omot bio baš lijep i nestašan – tvrdi Stefanović.
Iz neslaganja s tom odlukom, poželio je cijeloj Jugoslaviji pokazati dotičnu „zabranjenu sliku“…
– Upravo sam se bio vratio iz Amerike gde sam završio omote za Average White Band, Toots and the Maytals i Inner Circle. I bio sam pun energije, poput Cervantesovog Don Quijotea u borbi protiv vjetrenjača. Iz tog nekog mladenačkog prkosa, uspio sam pronaći ljude koji su bili spremni za tiskanje tada najveće i prve kampanje tih razmjera.
Zabranjena slika (omot) otisnuta je tako u najvećem ikad viđenom velikom plakatu u vrhunskoj kvaliteti. Nijedna rock grupa u cijeloj zemlji dotad nije imala takav promotivni materijal i imidž – veliki billboardi, plakati, letci i ulaznice, sve u boji na lijepom papiru. Bio sam istinski zadovoljan: „zabranjena slika“ bila je posvuda!
A danas, povodom 45. obljetnice originalne objave albuma, Croatia Records ponosno predstavlja novo, specijalno izdanje albuma „Bitanga i princeza“. S originalnih 24-kanalnih snimaka, s traka koje su sve ove godine pažljivo čuvane u arhivi Croatia Recordsa, ponovno ga je u Croatia Records studiju miksao Goran Martinac:
– Imati u rukama originalne, višekanalne vrpce albuma pružalo je ogromno uzbuđenje, ali i strah. Što sad?! Po uzoru na Giles Martinove The Beatlese, a i svjetski trend remiksanja velikih, legendarnih albuma, odlučili smo se na opasan, ali izazovan pothvat. „Bitanga i princeza“ zasigurno je jedan od najbolje odsviranih, najbolje snimljenih, najbolje miksanih i na kraju najboljih albuma na prostoru bivše države, no nove tehnologije donose i nove mogućnosti, pa „Bitanga i princeza 2024” zvuči čišće i prezentnije.
Trudili smo se držati originalnog zvuka, originalnih prostora i originalnog balansa instrumenata. Na novoj verziji albuma vraćen je nekad cenzurirani stih iz „Ala je glupo zaboraviti njen broj” – „…a koji mi je moj?”. Istaknutiji su neki prateći vokali Maje Odžaklijevske i Gorana Bregovića, a nekih na originalu nije ni bilo. Bebekov vokal je direktniji, prezentniji, a Goranove gitare su ispolirane i istaknute. Vladini čarobni zvuci Hammonda „reže”. Zoranov bas je čišći. Điđijev bubanj čvršći. U originalu, zbog tadašnjih tehnika snimanja i mikrofona, bilo je dosta “blidinga” na elementima bubnja, pa su zbog toga, originalni ton majstori Nick Glennie Smith i Rade Ercegovac, zasigurno imali problema s prezentnošću i čvrstinom same ritam sekcije.
Današnja tehnologija miksanja uveliko nam olakšava borbu s tim problemima. Uz stereo verzije mikseva, spremna je Dolby Atmos verzija za digitalne servise, Super Audio CD sa stereo verzijom, HiRes stereo verzijom, te 5.1 surround mixom.
S obzirom na to da je originalnu „Bitangu“ 1979. godine u Abbey Road studiju „rezao“ legendarni Chris Blair, odlučili smo se za isti studio s Chrisovim „učenikom”, Grammyjem nagrađenim ton majstorom Seanom Mageejem – objašnjava nam Goran Martinac.
Album „Bitanga i princeza” dolazi na audiofilskom 180-gram vinilu, s download karticom za preuzimanje wav verzije pjesama. Osim na vinilnom, obljetničko izdanje bit će dostupno i na Super Audio CD formatu.
Glavni inicijator ovog projekta i direktor „Croatia Recordsa“ Želimir Babogredac vrlo je zadovoljan novim uratkom.
– Praćenje svjetskih trendova u diskografiji nameće nam obavezu da velika, legendarna izdanja pokušamo donijeti na tehnološki najmoderniji način kako za one koji su nekada davno slušali ploče, tako i za generacije koje ih moraju otkrivati. Sve ono što ćemo prezentirati uz ovaj 180-gramski vinil je preslika svega što se trenutno događa u svijetu vinila, super audia, digitalnog downloada, na način kako se ponovo rade slavne ploče, primjerice The Beatlesa – pojašnjava Babogredac.
Stare pjesme sada su dostupne u novom ruhu, a pažljivi će slušatelji primijetiti brojne detalje koji nisu bili uvršteni u originalni miks. Još jedna posebnost ovog izdanja je omot kojeg je po svojim originalnim idejama iz 1979. godine ponovo oblikovao Dragan S. Stefanović. Opremljen luksuznim 440 gramskim tip-on gatefold pakiranjem, Stefanović je reinterpretirao svoj originalni dizajn iz 1979. godine i ponudio njegovo novo čitanje, utemeljeno na slavnom, ali do danas neviđenom cenzuriranom originalu.
Ipak, prema riječima samog Stefanovića, proces obnove omota originalnog albuma nije bio nimalo jednostavan posao.
– Bio sam ugodno iznenađen ljubaznom ponudom iz Croatia Recordsa da ponovo sudjelujem u projektu sa ”zabranjenom slikom“ gotovo zaboravljenog omota. Njihova otvorenost i spremnost da izađu u susret oko svega potrebnog, obvezala me je da pokušam napraviti nešto na rubu mogućeg.
No, originalne slike koje smo imali na raspolaganju bile su praktički neupotrebljive po standardima današnje razine potrebne za reprodukciju. Moja arhiva i originalni slajdovi koje sam snimio Hasselbladom na 6×6 formatu su izgubljeni i zauvijek nestali. Gospodin Kujundžić iz Croatia Recordsa mi je pomogao oko odgovarajućih reprodukcija i nalaženja potrebnog materijala, ali je sve to skupa bilo na granici upotrebljivog.
Uza svu današnju modernu tehnologiju ne postoji način da se slika iščisti i izbjegne raster, a da se ne izgubi kvaliteta i oštrina same slike. No, uspjeli smo u takoreći nemogućem – kroz strukturu i teksturu zgužvanog papira i ljubičastim refleksom koji podcrtava reljef i daje cijelom projektu novi pristup i svježinu, postigli smo da slika bude ponovno autentična i originalna. Zabranjena slika sada je ponovo pred publikom i ja sam zaista vrlo sretan! – ne skriva zadovoljstvo Stefanović.
Pri prvom preslušavanju nove verzije albuma veliki osmijeh nije krio ni sam Bebek:
– Ovo reizdanje me zaista veseli i na trenutke vraća stare emocije. Premda smo u zimu 1978./79. snimali u vrhunskom studiju u Beogradu i s vrhunskom ekipom iz Londona, današnji uvjeti su, rekao bih, tehnički puno napredniji. Zvuk kazuje da je danas sve daleko ispred zvuka iz takozvanih „romantičnih” vremena. Naravno, ljudski faktor je presudan, pa moram spomenuti da Goran Martinac nedvojbeno radi čuda. „Croatia Records“ pokazuje tehniku i znanje i ima obilje mogućnosti da uz vrhunske glazbenike ostvari vrhunske dosege – kaže Bebek i priznaje kako i on sam, u novim snimkama i novim produkcijama, obilato koristi mogućnosti koja pruža moderna tehnologija.
– Tehnika je u ovom tisućljeću preuzela na sebe veliku važnost te iz godine u godinu dodaje nemjerljivu vrijednost. Remiksima i remasterima iznova se dočaravaju genijalne ideje koje su velikani rock i pop glazbe osmišljavali desetljećima prije. Približavaju ih novim mladim generacijama i čupaju iz zaborava u korist budućnosti – ističe Bebek.
Originalni album „Bitanga i princeza” srušio je sve dotadašnje rekorde po broju prodanih ploča. Ne čudi stoga da su i očekivanja u pogledu njegovog reizdanja velika, ali i vrlo optimistična, što nam potvrđuje i direktor Babogredac:
– Već dugo vremena postoji golemo zanimanje za ovo izdanje. I što se tiče glazbe, odnosno zvuka, ali i zbog originalnog omota albuma. Svi smo vrlo uzbuđeni i vjerujem da će svojom kvalitetom oduševiti sve one koji su ga iščekivali – govori.
Za kraj ga pitamo koliko je realno očekivati da se u domaćoj glazbenog industriji ikad više dogodi ovakav uspjeh nekog glazbenog sastava odnosno albuma?
– Fenomen Bijelog dugmeta i nakon 50 godina od njihovog pojavljivanja vjerojatno ni u jednom segmentu nije moguće ponoviti. Od svog osnutka oni su institucija koja je svojim djelovanjem mijenjala diskografiju ovih prostora na bolje, a vrijeme u kojem su nastali i kreativno stvarali je neponovljivo. Stoga je ovo izdanje još jedan doprinos njihovoj jedinstvenosti, kao i novi način gledanja na album „Bitanga i princeza”, za diskofile željne daljnjeg proučavanja fenomena Bijelog dugmeta – zaključuje Babogredac.
