Autor: Darko Vlahović
...
Ako je ikada postojao industrijski dizajner čiji je rad sudbinski povezan s prirodom, onda je to bez sumnje bio Luigi Colani. Jedan od najutjecajnijih inovatora u dizajnu 20. stoljeća, Colani je oblikovao tisuće objekata – od manjih predmeta za svakodnevnu upotrebu poput kemijskih olovaka, svjetiljki i fotoaparata, preko namještaja, glazbenih instrumenata i automobila, do grandioznih koncepata svemirskih letjelica i futurističkih zrakoplova koji nikada nisu izgrađeni.
Svi ti predmeti i koncepti prepoznatljivo su Colanijevi: njegov dizajn karakteriziraju zaobljeni, organski, biomorfološki oblici za koje je inspiraciju potražio u prirodnim formama i biološkim strukturama. Vjerovao je da dizajn koji je nastao u prirodi tijekom milijuna godina evolucije predstavlja utjelovljenje savršene učinkovitosti i ljepote.
Taj Nijemac talijansko-kurdsko-švicarsko-poljskog porijekla svoju je umjetničku filozofiju neumorno slijedio od početka pedesetih godina prošlog stoljeća, kad je počeo dizajnirati za automobilsku industriju, pa sve do svoje smrti u rujnu 2019. u dobi od 91 godine.
„Zemlja je okrugla, sva su nebeska tijela okrugla – svi se kreću po kružnim ili eliptičnim orbitama. Tu sliku okruglih svjetova koji kruže jedan oko drugoga možemo slijediti sve do mikrokozmosa. Zašto bih se pridružio zabludjeloj masi koja želi sve učiniti četvrtastim? Slijedit ću filozofiju Galilea Galileija: moj je svijet okrugao”, rekao je jednom prilikom.
Svojom umjetničkom vizijom Colani je utjecao na generacije dizajnera, a njegovo nasljeđe danas čuva i promiče neprofitna organizacija BioDesign Foundation.
– Luigi Colani bio je univerzalni genij – rekao mi je Roberto Guerini, bliski Colanijev suradnik koji je nakon njegove smrti osnovao BioDesign Foundation kako bi nastavio njegovu misiju.
S Guerinijem sam razgovarao kako bih doznao nešto više o jednom od najvažnijih industrijskih dizajnera 20. stoljeća, ali i o organizaciji koja je proizašla iz Colanijeve filozofije kojom je povezao dizajn i prirodu. Guerini je bio najbliži suradnik velikog dizajnera u posljednjih desetak godina njegova života. Premda je od Colanijeve smrti prošlo već pet godina, Guerinijevo poštovanje prema njegovu liku i djelu nije se nimalo smanjilo.
– Djelo Luigija Colanija otvorilo je vrata bujici dizajnera koji su počeli stvarati organski dizajn i trebalo bi nastaviti služiti kao inspiracija našim potomcima za mnoge buduće generacije. U mnogim časopisima za dizajn i arhitekturu – poput Architectural Digesta – odali su mu počast kao najutjecajnijem dizajneru 20. stoljeća – kaže Guerini.
Prisjeća se kako je prije petnaestak godina u milanskom muzeju za umjetnost i dizajn Triennale di Milano održana velika izložba s preko šest tisuća Colanijevih radova i umjetničkih vizija.
– Na otvaranju te izložbe, zaklada koja upravlja ostavštinom Leonarda da Vincija u Milanu, proglasila je Colanija jedinim dizajnerom koji zaslužuje usporedbu s Leonardom, kao moderni Homo Universalis – govori Guerini.
Uglavnom, taj „moderni univerzalni čovjek“ rođen je u Berlinu 1928. godine kao Lutz Colani, u obitelji intelektualaca i umjetnika šarolikih multietničkih korijena. Njegov je otac bio cijenjeni švicarsko-talijanski arhitekt i filmski scenograf kurdskog porijekla, dok mu je majka – porijeklom Poljakinja – radila u kazalištu.
Umjetničko obiteljsko okruženje od ranog ga je djetinjstva pripremalo za njegov budući poziv – primjerice, još kao mali dječak sam je morao izrađivati svoje igračke. Nakon Drugog svjetskog rata pohađao je tečajeve kiparstva i slikarstva na “Hochschule für Bildende Künste” u Berlinu, a zatim se preselio u Pariz kako bi studirao aerodinamiku na Sorbonni.
Pedesetih godina – u vrijeme kad je stjecao ugled u struci – iz profesionalnih je razloga promijenio ime u Luigi. Već tada je za svoje dizajnerske radove počeo tražiti inspiraciju u prirodi.
– Colani je bio pasionirani ronilac i vrlo je rano, još pedesetih godina, otkrio ljepotu i domišljatost prirode. Shvatio je da pomnim promatranjem prirode može pronaći rješenje za gotovo svaki problem u svom poslu – reći će Guerini.
Na počecima svoje karijere Colani je boravio i u Kaliforniji gdje je bio voditelj projektne skupine za nove materijale u McDonnell Douglasu, no najviše je radio u njemačkoj i talijanskoj automobilskoj industriji, za BMW, Alfa Romeo, Lanciju, Fiat i Volkswagen. Za svoje je automobilske dizajne – osobito za sportske modele – dobio niz uglednih nagrada, a dizajnirao je i vrlo uspješnu sportsku jedrilicu s katamaranskim trupom.
Šezdesetih godina posvetio se dizajnu namještaja, a kasnije je svoje djelovanje proširio na najrazličitija područja dizajna: male kućanske aparate i televizore, odore za policiju i osoblje zrakoplovnih kompanija, svjetiljke, jedaći pribor, boce za vodu, kamione i zrakoplove, turbine zrakoplovnih motora, osobna računala i mikroskope, svemirske letjelice i hotele.
Kako je početkom sedamdesetih već bio svjetski slavan i financijski vrlo uspješan, u dvorcu Harkotten blizu Sassenberga u Njemačkoj osnovao je Studio Colani s velikim dizajnerskim timom koji je radio za mnoge međunarodne tvrtke. Njegove avangardne studije kamiona, zrakoplova, automobila i brodova često su se mogle vidjeti na izložbama diljem svijeta.
Ni sljedećih desetljeća Colani nije posustajao – iz godine u godinu stvarao je čudesne proizvode i koncepte inspirirane prirodom koji su privlačili veliku pozornost javnosti. Popis njegovih revolucionarnih dizajnerskih uradaka prilično je opsežan, a ovdje ćemo se ograničiti na nekolicinu: ikonički fotoaparat Canon T90, zrakoplov Colani Cormoran, klavir Schimmel Pegasus, formulu 1 Eifelland-March 721, sportski automobil Colani GT, svjetiljku UFO, aerodinamične kamione Colani Space Truck i Spitzer Mercedes Colani.
Stotine njegovih manje poznatih radova nalaze se u raznim zbirkama i muzejima dizajna diljem svijeta. Tajna njegovog uspjeha je – kako objašnjava Guerini – 90 posto inspiracija prirodom i 10 posto intervencija umjetnika.
Guerini je Colanija upoznao 2007. godine dok je surađivao na njegovoj izložbi u Milanu.
– Odmah smo se jako dobro razumjeli, posebno kada je riječ o temama prirode, održivosti, inspiracije iz prirode i rješavanja problema. Vrlo brzo shvatio sam da biodizajn Luigija Colanija nije samo dizajnerski jezik, već nešto mnogo više. To je stil života u kojem prepoznajem njegovu dizajnersku formulu: 90 posto prirode, a 10 posto Colani transformacije – veli Guerini.
Unatoč velikoj razlici u godinama – Guerini je rođen 1960. – njih su dvojica razvila prisan odnos. Blisko su surađivali tijekom 13 godina, mnogo godina živjeli jedan nedaleko od drugog i vodili dizajnerski studio u Milanu.
– Zajedno smo projektirali svemirske hotele i postajali sve svjesniji koliko je Zemlja krhka. Shvatili smo da prvo trebamo istinski upoznati svoj planet i sačuvati ga prije nego što krenemo u svemir. Imamo samo ovaj jedan planet. Niti jedan drugi planet, čak ni Mars, ne može zamijeniti našu prekrasnu Zemlju. Ako nestane biološka raznolikost, i mi ćemo umrijeti s njom – jasno će Guerini.
Otkad ga je Colani 2013. imenovao glavnim dizajnerom Colani Designa, Guerini ide njegovim stopama u potrazi za rješenjima svih vrsta, u dizajnu, zaštiti okoliša i društvenim pitanjima.
– Colanijeva najvažnija poruka je da nikada ne smijemo odustati. Znanstveno istraživanje tehnologije i dizajnerskih rješenja mora se nastaviti kako bismo iskoristili svjetske resurse za očuvanje naše bioraznolikosti i tako spasili čovječanstvo – tvrdi.
Zanima me kakav je Colani bio privatno. Što je Gueriniju značio u osobnom i profesionalnom smislu?
– Za mene je jako važna osoba. Sa svojim jedinstvenim karakterom – koji nije bio bez mana – bio mi je velik mentor i prijatelj. Imao je jako veliko srce i pomogao je mnogim ljudima i moralno i materijalno – govori Guerini, posebno ističući golemu Colanijevu radnu etiku, fizičku izdržljivost, ali i skromnost.
– Godinama je crtao praktički sedam dana u tjednu. Uvijek je govorio da će mu trebati najmanje tri života da sve svoje ideje stavi na papir. No, sebe je vidio kao neku vrstu medija koji dobiva ideje odozgo. „Slušaj Roberto“, govorio bi mi, „ja sam samo crtač koji stavlja ideje na papir“. Ponekad bi se i sam znao iznenaditi kad bi svoje lude ideje doista i nacrtao…
Često bi me nazvao i rekao: „Roberto, moraš odmah doći, stvorio sam nešto nevjerojatno – dođi odmah“, a kad bih došao, na stolu bi bila neka nova kolekcija cipela ili ludi dizajn hidroaviona, na primjer… – prisjeća se Guerini.
Premda je cijenio mnoge umjetnike iz prošlosti, poput Salvadora Dalija i Antonija Gaudija – koje je i osobno poznavao – na Colanija je najviše utjecala priroda. Uvijek iznova ponavljao je: “Arhitekt prirode dao je rješenja za sve probleme i bolesti. Samo ih moramo potražiti i iskoristiti.” Ova nemirna potraga za rješenjima dovela je Colanija do formule 90/10 i BioDesigna.
– Dok je Luigi Colani još bio živ, počeli smo zajedno pisati BioDesign Codex, vodič za dizajnere i proizvođače kako bi svi proizvodi bili etički ispravni i kako bi se mogli reciklirati. Odlučili smo da ću ja nakon njegove smrti pokrenuti posebnu ekološku zakladu koja bi okupila što je više moguće dionika i utilizirala ih za očuvanje našega planeta. Dva dana prije smrti, Colani mi je poslao pismo u kojemu mi je pojasnio sve zadatke. To je uključivalo uspostavu zaklade, proizvodnju pojedinačnih Colanijevih djela čijom bi se prodajom financiralo rješavanje ekoloških problema, organizaciju izložbi Colanijevog dizajna kako bi se pokazalo da čovjek može živjeti u harmoniji s prirodom, osnivanje muzeja, promicanje Colanijevog životnog nasljeđa kao nadahnuća i putokaza za druge – kaže Guerini.
Priroda je oduvijek bila u središtu Colanijeva stvaranja, stalni izvor inspiracije za njegova najvažnija djela. Veliki industrijski dizajner smatrao je stoga da prirodi duguje više od deklarativne podrške – njegova filozofija podrazumijeva etičan i održiv način života koji fokus stavlja na prirodu i zaštitu okoliša.
Neprofitna zaklada sa sjedištem u švicarskom St. Gallenu BioDesign Foundation osnovana je kako bi promicala istraživanje i implementaciju održivih rješenja za zaštitu prirode i okoliša. S jedne strane zaklada radi na idejama ekološkog dizajna za automobile, hidroglisere, električne zrakoplove s vertikalnim uzlijetanjem, te brodove za skupljanje plastičnog otpada i izlivene nafte.
– Isto tako, posljednjih smo godina uložili puno novca u istraživanje kako bismo pronašli rješenja za recikliranje miješanih plastičnih smjesa koje se inače mogu samo spaliti – veli Guerini.
S druge strane BioDesign Foundation prikuplja informacije o svjetskim ekološkim problemima, predlaže rješenja i poduzima konkretne akcije.
– Nakon što smo shvatili da nitko zapravo ne poznaje probleme svijeta, uložili smo puno vremena i resursa kako bismo razvili The Custodians Earth Solution Platform. Riječ je o svojevrsnoj enciklopediji koja popisuje probleme svijeta i pretvara ih u izazove, rješenja i akcije kako bi nadišla puko podizanje svijesti o pitanjima okoliša – govori Guerini.
Kao primjer detekcije i rješavanja problema navodi slučajeve plastičnog otpada koji ribari hvataju u svoje mreže.
– Shvatili smo da ribari taj otpad bacaju nazad u more, jer kad ga donesu na obalu to postaje opasni otpad za koji treba platiti oko 700 eura po toni za zbrinjavanje. Počeli smo od ribara otkupljivati tu plastiku i plaćati za njezino zbrinjavanje i recikliranje, a otkupljujemo i oštećene ili istrošene plastične ribarske mreže koje bi inače također završile u moru – kaže Guerini.
Guerini naglašava da problem nije u plastici nego u postupcima ljudi.
– Prije svega, čovječanstvo mora shvatiti da je plastika prekrasan materijal. Ako se pravilno koristi, štiti tone hrane i može se izvrsno reciklirati i ponovno upotrijebiti. Međutim, u prirodi plastika postaje tihi ubojica jer se uz kišu i sunčevu svjetlost razgrađuje u mikroplastiku koja truje prirodu i ozbiljno ugrožava biološku raznolikost i zdravlje ljudi – rezolutno će naš sugovornik.
Guerinijeva zaklada zaključila je da se nevidljiva mikroplastika dugoročno može ukloniti iz okoliša samo ako se krene od vidljivog smeća.
– U tu smo svrhu stvorili najveću radnu skupinu u povijesti, „The Custodians Plastic Race – We Clean The Planet“. Razvili smo aplikacije za Android i Apple na kojima su vidljive lokacije sa smećem. Svaka pozicija opremljena je GPS koordinatama, fotografijama i opisom problema – ističe Guerini.
Zagađena mjesta označena su crvenom točkom, kad netko počinje čistiti tu lokaciju točka postaje žuta, a nakon što je područje očišćeno i izazov savladan, točka postaje zelena.
– Na taj način možemo brzo detektirati problem i možemo ga početi rješavati. Svi zajedno. Odmah. To nam omogućuje brzo i učinkovito čišćenje čitavih regija, što smo već i dokazali – nedvosmislen je Guerini.
Kako bilo, genijalne dizajnerske ideje Luigija Colanija inspirirane prirodom nisu završile kao fusnota u povijesnim studijama o industrijskom dizajnu druge polovice 20. stoljeća; one nastavljaju živjeti kroz Guerinijevu zakladu.
Čini se da Colanijevo nasljeđe putem BioDesign Foundationa doista ima opipljivi utjecaj na stvarni svijet – za razliku od nasljeđa goleme većine drugih slavnih umjetnika.
Isto tako, Colanijev vizionarski pristup često je nadilazio konvencionalne granice dizajna. Njegov utjecaj vidljiv je ne samo u estetici modernih proizvoda, već i u temeljnim načelima održivog i funkcionalnog dizajna. On je svakako bio među prvim dizajnerima koji su u svoju stvaralačku jednadžbu uveli imperativ ekološke odgovornosti i očuvanja prirodnih resursa.
Kako se svijet sve više okreće prema održivim i inovativnim rješenjima, bezvremenska mudrost Colanijeve filozofije dizajna inspirirane prirodom postaje relevantnija nego ikada.