Piše: Ivka Barić
Fotografije: Suzana Holtgrave
…
Kada kročite u svijet Dalibora Bettija, ulazite u domenu bezvremenskog stila i neograničene kreativnosti. Za ovog vizionara hrvatske modne scene, svaka kreacija je priča sama po sebi, ispričana s nevjerojatnom pažnjom prema detaljima i strašću koja nikad ne blijedi.
Nije ni čudo da, kada je u pitanju Dalibor Betti, svi putevi vode do stila. I to ne bilo kakvog stila, već onog bez premca i prostora za najmanju grešku. O tome koliko njegov elegantni modni potpis ne poznaje granice, dovoljno svjedoči činjenica da su njegove kreacije nosile poznate osobe u rasponu od prve hrvatske predsjednice Kolinde Grabar – Kitarović, supruge bivšeg predsjednika Ive Josipovića koja je za suprugovu inauguraciju odabrala upravo njegovu kreaciju, pa do megapopularne Severine za koju je potpisao čuvenu haljinicu boje lila iz videospota za nezaboravni istoimeni hit.
Tu je još cijela svita: Jadranka Kosor, Sanja Musić Milanović, Nina Badrić, Ivana Vrdoljak Vanna. No, odijevao je i muškarce, a s posebnom emocijom i ponosom ističe kako je njegovu kreaciju odabrao i nezaboravni Oliver Dragojević.
Iza svake haljine ili komada odjeće koji nosi potpis Dalibora Bettija, krije se priča čovjeka čija je strast prema modi počela davno prije nego što je postao ime bez kojeg se ne može zamisliti domaća modna scena. Još od malih nogu pokazivao je nevjerojatnu naklonost prema svijetu mode, a s vremenom je njegova strast postala njegova profesija.
Prvi posao u modnom svijetu bio mu je onaj kreatora muške mode u Škorpion Fashionu. Bio je zadužen za stajling Stjepana Mesića, tada predsjednika Predsjedništva Jugoslavije. Nešto kasnije, devedesetih, u vrijeme kada je domaća modna industrija bila u slobodnom padu, Dalibor Betti, kao dizajner megauspješne modne kuće Linee Exclusive, priča nevjerojatnu priču o uspjehu.
Reputaciju je stekao kreirajući luksuzne i glamurozne kreacije, koje ni po čemu nisu zaostajale za tada još uvijek nedostižnim zapadom, a nosile su ih sve zvijezde tog vremena kao i brojne slavne ljepotice okićene titulama na izborima ljepote.
Njegovo ime tako postaje sinonim za sofisticiranost i inovaciju. Privuklo je to brojne vjerne kupce, ne samo domaće, već i međunarodne. Modne revije Linee Exclusive postale su društveni događaji sezone, a redovi uz pistu izgledaju poput priručnika „Tko je tko u Hrvatskoj“.
Nakon toga uslijedile su godine na poziciji art direktora u domaćem modnom divu Herucu, da bi, naposljetku, svoje modne maštarije realizirao u modnom atelieru True. Daje mu to slobodu da bez trunke kompromisa ostvaruje svoju viziju i kreira kolekcije koje nikad nisu puki odraz trendova, već postavljaju nove standarde ne ostavljajući prostor za kompromis u pogledu kvalitete i estetike.
Ono po čemu se Dalibor Betti posebno ističe je odlučnost da podrži domaću proizvodnju. Čak i u vremenima kada su mnogi okretali leđa lokalnim resursima surađivao je s domaćim obrtnicima i proizvođačima kako bi ojačao tekstilnu industriju u zemlji.
Svoj uspjeh iskoristio je i kako bi pomogao drugima. Sudjelovao je u humanitarnim inicijativama, uključujući akciju “Zajedno protiv raka“, u kojoj su vodeći hrvatski modni dizajneri sudjelovali u humanitarnoj modnoj reviji kako bi prikupili sredstva za borbu protiv ove teške bolesti.
Dugogodišnji uspjeh na hrvatskom modnom tržištu, Dalibor Betti svakako može zahvaliti nevjerojatnoj kreativnosti, zahvaljujući kojoj je postao glas nade na domaćoj modnoj sceni. U vrijeme kada je počeo dizajnirati, u Hrvatskoj je bilo svega nekolicina poznatih dizajnerskih imena. Danas, kada ih je teško i pobrojiti, uopće ne sumnjamo kako je upravo njegova priča i modni put, nadahnula brojne mlade talente kao podsjetnik da strast i inovacija mogu preokrenuti tokove čak i u najizazovnijim vremenima.
Koliko se razlikuje dizajnirati pod svojim imenom od onoga za modne kuće?
Modne kuće rade velike kolekcije koje obuhvaćaju veliku skupinu klijenata i veliko tržište. Nekada sam radio paralelno i mušku i žensku kolekciju. U tom slučaju morate producirati više modela za dulje vremensko razdoblje. Kada radite pod svojim imenom, imate luksuz personaliziranog pristupa svakom klijentu.
Fokus je na osobi za koju radite, njenoj građi tijela, osobnim preferencijama te o prigodi za koju je model namijenjen.
Gdje pronalazite inspiraciju?
Inspiraciju pronalazim u životu. Priroda, razni detalji, umjetnost… svuda je oko mene. Nekad me inspirira materijal od kojeg nastaje kreacija, nekad osoba za koju se radi ili neka prigoda.
Volite li više kreirati za žene ili muškarce?
Osobno više volim kreirati za žene. Zabavnije je i izazovnije jer postoji bezbroj kombinacija, tekstura, materijala i varijacija koje možete primijeniti na stvaranje nekog modela.
Jesu li Stjepan Mesić i Kolinda Grabar – Kitarović uvažavali vaše ideje ili su „gurali“ po svom?
Odijevati političare nije prezahtjevan proces jer postoje određena pravila kojih se morate pridržavati. Odjeća ne smije „vrištati“, a samim time je sužen i kreativni prostor u kojem se krećete. Na političarima ništa ne smije dominirati već zadovoljavati formu tzv. smart odijevanja.
Od trenutačnih modnih trendova važnije su riječi koje izgovaraju. No, moda im svakako može pomoći da svoje poruke uspješnije prenesu biračkom tijelu. Neki političari su skloni poslušati savjete, dok neki inzistiraju na detaljima za koje misle da su ključni i da „prenose“ poruku, te zbog toga ne odustaju od njih. Tada morate ići na kompromis obiju strana jer neki od njih nikad ne odustaju.
Kakvim biste ocijenili stil na domaćoj političkoj sceni?
Prilično je loš jer neki se političari jednostavno ne odijevaju u skladu s funkcijama koje obavljaju. Samim time ne respektiraju ni institucije u kojima se nalaze ili koje zastupaju. Nezamislive su mi traperice u Saboru ili ljetne haljine bez rukava.
Tko su po vama najbolje odjevene Hrvatice?
Po meni su to žene koje nisu na takozvanoj „sceni“ i koje osobno poznajem. To su osobe koje imaju izgrađen vlastiti stil doveden do savršenstva. Većinom su to uspješne poslovne žene, ali kad bih morao izdvojiti nekoga sa tzv. „scene“ to bi bile Nina Badrić i Ljupka Gojić Mikić.
Možete li izdvojiti neke zvijezde, domaće i inozemne, koje smatrate svojim muzama?
Nemam muzu kao možda neki dizajneri. Na stranoj sceni pratim što odijevaju Madonna i Zendaya. Više bih rekao da me inspiriraju rad i kolekcije Jean Paul Gaultiera i Alexandra McQueena, nego neka zvijezda sa crvenog tepiha.
Često vaše ime ističu kao sinonim poslovne elegancije, a kreirali ste i brojne glamurozne haljine dostojne crvenog tepiha. Koji vas stil više privlači kreirati?
Nemam preferirani stil. Odijevanje političara ili zvijezda za crveni tepih je jednako zahtjevno i stresno. I jedni i drugi, izlaze u javnost pred kamere, te su samim time pod povećalom. Uz to dolaze i kritike tako da mi je pritisak jednak.
Po čemu se vi sjećate glamuroznih revija devedesetih kada su domaćim pistama defilirala i neka svjetski poznata manekenska imena?
Tog se razdoblja najviše sjećam po velikoj količini posla. Kolekcije su bile velike i zahtjevne bez obzira za koju modnu kuću sam tada radio. Također, to doba pamtim po mnogim neprospavanim noćima, nastojanju da se zadovolje svi parametri takvih događanja, te iščekivanju kritika i javnog mnijenja noć poslije.
Mislite li da naše zvijezde, političarke i uspješne poslovne žene, dovoljno nose domaći modni dizajn?
Mislim da se taj trend popravlja. U prošlosti nije bilo tako, ali sve se više osvještava naglasak na domaćem dizajnu i prezentaciji istog.
Kako biste opisali svoj prvi korak u svijet modnog dizajna i kako se zapravo vaša karijera razvijala?
Već na samom početku bio sam uključen u odijevanje predsjednika Mesića. Od tada su se poslovni i kreativni izazovi samo nizali tako da nije bilo vremena osvrtati se ili pauzirati. U svakom slučaju, bilo je jako puno posla, a sa svakom novom modnom kućom očekivanja su se povećavala.
Kreacije koje ste kreirali za Heruc prodavale su se svuda po svijetu. Jedno vrijeme izvozile su se čak i za New York. Danas se tih vremena možemo tek sa sjetom prisjećati. Što je prema vašem mišljenju „presudilo“ domaćoj tekstilnoj industriji?
Presudio je pad cijena rada na globalnoj sceni. Izrada odjeće „preselila“ se na drugi dio zemaljske kugle, u velike zemlje poput Kine i Indije. Samim time postali smo nekonkurentni na globalnom tržištu. Globalizacija je velikim dijelom kriva za pad domaće tekstilne industrije.
Koliko je stresno voditi vlastiti modni brend u turbulentnom okruženju?
Izuzetno! Pogotovo sada kada je sve dostupno na „klik“. Brzina izrade, cijena odjeće, tzv. fast fashion, ovaj posao učinio je vrlo stresnim i napornim.
Imate li savjet za mlade dizajnere?
Naoružajte se strpljenjem, debelom kožom i živcima.
Često se ističe kako u određenoj dobi moramo prestati nositi neke odjevne predmete ili boje. Trebamo li se ograničavati?
Mislim da su ti savjeti tu samo kako bi se promovirali određeni trendovi za određenu dob. Danas se sve više teži individualnosti pa je teško postavljati granice. Osobno smatram da ne treba prelaziti granicu dobrog ukusa, a sve ostalo je individualno.
Mislite li da postoji univerzalna formula dobrog stila?
Formula dobrog stila ne postoji, jer ono što funkcionira na jednoj osobi, ne funkcionira na drugoj. Osim toga, moda stalno ruši pravila pa nešto što je prije funkcioniralo, danas više ne funkcionira. Čak i kad radite reviju dobro pazite koja manekenka nosi koji model jer ne izgledaju sve dobro u svemu što se na njih odjene.
Brišu li se granice između muške i ženske mode? Idemo li ususret uniseks svijetu?
Pomalo se brišu s većim ili manjim uspjehom, ali mislim da nikada neće doći do totalne uniseks mode, jer muškarci su s Marsa, a žene s Venere.
Održavate vlastiti, autentični stil u industriji koja brzo evoluira. Kako izbjegavate zamke trendova?
Kad imate vlastitu estetiku i dugo ste u ovom poslu, trendovi vas samo usmjeravaju ili skreću pažnju, ali ne diktiraju vaš izričaj. Osim toga trendovi se često „vrte u krug“ i najčešće imaju reference iz prošlosti.
Koje su, po vašem mišljenju, prednosti, a koji nedostaci „fast fashiona“?
„Fast fashion“ je modu napravio dostupnom velikom broju populacije na globalnoj razini. Snižena je cijena proizvoda, a stigle su i kopije uspješnica velikih modnih kuća. Negativna strana je što većina ljudi smatra da moda danas dolazi „odnekud“, a ne da se stvara mjesecima u atelijerima s minucioznim radom.
Kako vidite budućnost mode?
Nažalost, vidim je u velikim korporacijama koje već sada dominiraju globalnim tržištem. Ako se ne priklonite nekoj od njih, teško ćete postati globalni brend. Ostatak ostaje „fast fashionu“ koji će i dalje kopirati velike brendove i na taj način polarizirati modu na skupu i jeftinu…
