Piše: Darko Vlahović
Slavni američki fotograf, konceptualni umjetnik i redatelj David LaChapelle, početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća bio je samo jedan od tisuća mladih ljudi koji su na užurbanim ulicama New Yorka pokušavali pronaći svoje mjesto pod suncem.
Tada još uvijek tinejdžer – rođen je 1963. godine u Hartfordu u saveznoj državi Connecticut – LaChapelle se od srednjoškolskih dana u Sjevernoj Karolini bavio umjetničkom fotografijom i već je imao impresivan portfolio fotografskih radova. Radeći preko dana razne poslove kako bi zaradio za život, navečer bi odlazio u East Village gdje bi se upoznavao sa svim čarima velegrada, umjetničke metropole koja je tada prolazila kroz jedno od svojih najkreativnijih razdoblja.
Tijekom svojih noćnih lutanja često bi viđao Andyja Warhola, čovjeka koji je tih godina definirao i redefinirao globalni svijet umjetnosti. Uskoro će Warhol i njemu promijeniti život.
– Otkad sam došao u New York radio sam na vlastitoj umjetnosti, dok sam istovremeno uživao u umjetničkoj sceni downtowna New Yorka. Bio sam ili u mračnoj fotografskoj sobi ili u mračnom klubu. Andy Warhol je tada često izlazio i znao bih ga viđati po noćnim klubovima – rekao je LaChapelle u razgovoru za Symbol, prisjećajući se trenutka koji mu je 1982. godine lansirao karijeru umjetničkog fotografa.
– A onda sam napokon smogao hrabrosti da zamolim Andyja za razgovor. Donio sam mu svoj portfolio, a on mi je ponudio posao u svom časopisu „Interview”. Moj prvi zadatak bio je fotografiranje Beastie Boysa. Snimali smo na Times Squareu i na Coney Islandu… – prisjeća se.
Ne možemo znati bi li David LaChapelle i bez tog sudbonosnog razgovora postao ono što jest, ali podrška Andyja Warhola zasigurno nikome nije odmogla na umjetničkom putu.
Poznat po jedinstvenoj sposobnosti da svojim fotografskim objektivom uhvati samu bit suvremene kulture, LaChapelle je danas priznat kao jedan od najvažnijih globalnih vizualnih umjetnika. Svjetsku slavu stekao je devedesetih godina svojim nadrealnim slikama koje spajaju fotografiju s konceptualnom umjetnošću. Portretirajući slavne osobe iz svijeta glazbe, mode, filma, sporta i politike, snimajući reklame i izlažući svoje fotografije u galerijama kao autonomna umjetnička djela, po uzoru na svog mentora Warhola trudio se – i uspijevao – premostiti jaz između pop kulture i visoke umjetnosti.
Najranije djetinjstvo proveo je u Hartfordu, a u dobi od devet godina preselio se s obitelji u Raleigh u Sjevernoj Karolini, gdje se kasnije upisao u umjetničku srednju školu. Formalno školovanje prekinuo je sa samo 15 godina – otišao je u New York gdje se zaposlio kao pomoćnik konobara u slavnom noćnom klubu Studio 54, a istodobno se bavio umjetničkom fotografijom.
Svoje bi radove povremeno uspijevao izlagati u galerijama, no sve do prijelomnog susreta s Warholom, bio je samo jedan od mnogih ambicioznih klinaca koji su se pokušavali probiti u umjetničkoj džungli New Yorka.
Pitam ga zašto je Warhol baš njega odabrao za svog štićenika? Po čemu se isticao u okruženju stotina drugih mladih talentiranih fotografa?
– Uvijek sam bio pod jakim utjecajem klasične umjetnosti, osobito talijanske renesanse. Kao i moji noviji radovi, i moji najraniji radovi bili su figurativni. Pristupao sam stvaranju fotografija poput slika, razigranih živih boja koje u to vrijeme nisu bile uobičajene. Dok su drugi fotografi snimali stilizirane modele s tada aktualnim novovalnim trendovima šminke i stajlinga, kratke kose sa šiljcima i irokezicama, ja sam portretirao anđele s romantičnim tijelima. Možda se upravo to sviđalo Andyju.
On se također divio starim majstorima i mnoga je svoja djela temeljio na renesansnim slikama, poput Leonardove „Posljednje večere” – rekao je LaChapelle.
Na pitanje što mu danas znači Warhol i koje su mu njegove osobine najviše ostale u sjećanju, odgovara da je „Andy marljivo radio i bio dosljedan”.
– Igrao se s različitim svjetovima. Svoje je radove shvaćao ozbiljno, ali ne i sebe. Imao je veliku vjeru u Boga.
LaChapelle dodaje kako se nada da i sam posjeduje te osobine.
– Tijekom desetljeća rada, igrao sam se s mnogo različitih tema – one su uvijek bile odraz mojih trenutnih životnih razmišljanja i preokupacija. Moja stajališta o svijetu evoluirala su kako sam sazrijevao. Uvijek sam se kretao između ozbiljnih tema koje potiču razmišljanje kod gledatelja i slika koje svijetu daju osjećaj lakoće postojanja. Kad se danas prisjećam svoje mladosti, klinca koji je bio potpuni autsajder, drago mi je da sam bio baš to. Taj status dao mi je samopouzdanje da se nastavim kretati u svom vlastitom smjeru – kaže.
A njegov ga je vlastiti smjer na kraju doveo do samih globalnih umjetničkih vrhunaca: nećemo nimalo pretjerati ako ustvrdimo da je David LaChapelle svojim radovima u značajnoj mjeri oblikovao vizualnu kulturu današnjeg svijeta. Estetika koja karakterizira njegov opus – eksplozija boja, bizarnost, provokativnost, simboličnost, hiperrealizam, razigranost, satiričnost – postala je dio kolektivnog fotografskog kanona i oličenje suvremenog glamura.
Prošarana sugestivnim detaljima, LaChapellova fotografska djela pripovijedaju određenu priču, pobuđujući istodobno u gledatelju snažan osjećaj intimnosti. Njegov su stil likovni kritičari ne bez razloga nazvali „kič pop nadrealizmom”.
– Nekad me vrijeđala riječ „kič” jer u Americi ona implicira nedostatak iskrenosti. Međutim, sva moja djela, bila ona ironična ili ne, napravljena su iskreno. Srećom, u Europi, gdje se moj rad češće opisuje kao kič, ta bi riječ mogla opisivati i „lijepu ili emocionalno nabijenu temu”. U svakom slučaju, moj je cilj stvoriti nešto što drži pozornost gledatelja dulje od nekoliko sekundi. S beskonačnom količinom današnjih slika, to postaje sve teže i teže. Zbog toga su izložbe tako važne – govori LaChapelle.
Osim na izložbama u galerijama, njegove su se fotografije našle i na naslovnicama najpoznatijih časopisa poput Vanity Faira, Voguea i Rolling Stonea, a njegova je kreativnost privukla pozornost moćnika modne industrije. Devedesetih je godina osmislio vizualno zadivljujuće reklamne kampanje – koje su u međuvremenu stekle kultni status – za modne divove kao što su Diesel, Gucci i Alexander McQueen.
Tih je godina počeo režirati i video spotove – u svom redateljskom opusu ima pedesetak spotova za najpoznatije glazbenike poput Eltona Johna, Amy Winehouse, Whitney Houston, Britney Spears, Christine Aguilera, Robbieja Williamsa, Mobyja i Jennifer Lopez – a snimio je i tri dokumentarna filma.
Premda postoje brojne poveznice između fotografije i videa, zanima me koji mu je bio najveći izazov u prijelazu na novi medij?
– Prijelaz na rad na filmu bio mi je potpuno prirodan. Moje fotografije su narativne, tako da sam uvijek radio imajući na umu narativ koji ima početak, sredinu i kraj. Ipak, sebe prvenstveno vidim kao fotografa. Fotografije su kao medij vrlo pristupačne, ne zahtijevaju električnu energiju i zaustavljaju vrijeme – tvrdi LaChapelle.
On je ipak najpoznatiji po svojim portretima slavnih ličnosti. Pred njegovim su objektivom pozirale najslavnije osobe našegadoba; Madonna, Michael Jackson, Naomi Campbell, Eminem, Hillary Clinton, Leonardo Di Caprio, Elizabeth Taylor, David Beckham, Lady Gaga, Kim Kardashian, Cameron Diaz, između ostalih. Smještajući ih u različita okruženja, pažljivo izrađene ili još pažljivije improvizirane fotografske setove, LaChapelle je svoje modele uspijevao prikazati kao božanska bića – svece, mučenike, anđele – ljude koji egzistiraju onkraj obične svakodnevice.
Njegove ikoničke fotografije pomogle su u stvaranju mita o slavnima, pa se za njegove usluge čekalo u redovima. Pitam ga kako je to surađivati sa slavnim osobama? Slušaju li ga? Kako ih natjera da slijede njegove ideje?
– Sve do dana snimanja oni ne znaju ništa o tome u kakvom ću ih okruženju snimati. Nikada im unaprijed ne govorim o svojim idejama jer bi ih to u mnogim slučajevima moglo uplašiti. Kad dođu na snimanje, mogu vidjeti setove, osjetiti atmosferu i osjećati se kao rock zvijezda. Moramo osjetiti međusobno povjerenje, a oni moraju razumijeti moju viziju. Nakon toga gotovo uvijek entuzijastično surađuju. Mnogi od njih došli su do mene jer su željeli dobiti kultnu fotografiju. To je ono što volim raditi!
Zanima me tko je na njega ostavio najsnažniji dojam u ljudskom – ne umjetničkom – smislu?
– Snimanje portreta Mohammeda Alija bio je jedan poseban trenutak. On je bio tako skroman i ljubazan prema meni i cijeloj mojoj ekipi… Elton John je također sjajan, zapravo, upravo ovih dana radim s njim. Promijenio je svijet svojom glazbom i mnogima od nas otvorio vrata da budemo ono što jesmo. Elton je ljubazan prijatelj i lojalan suradnik. Whitney Houston također je bila velika stvar za mene, jer… pa ona je Whitney Houston. Zatim Stevie Wonder … Većina slavnih osoba u privatnom se okruženju jako razlikuje od svojih javnih lica, a ipak neki od najuspješnijih među njima su upravo ono što i javno vidite – objašnjava.
Tijekom svoje karijere LaChapelle je puno izlagao i boravio u Europi, a osamdesetih godina neko je vrijeme živio u Londonu. Kako je to razdoblje utjecalo na njegov umjetnički razvoj? Koja je najveća razlika u umjetničkom okruženju u SAD-u i europskim zemljama?
– Često razmišljam o tome da se preselim u Europu i tamo radim. U Europi postoji osjećaj slobode. Ona je rodno mjesto klasične umjetnosti, ishodište mode, plesa, glazbe. Inspiriran sam europskom umjetnošću, operom i kazalištem, slikarstvom, kiparstvom i filmom – govori.
Međutim, LaChapelle već desetljećima najveći dio svojih projekata odrađuje u Los Angelesu gdje je izgradio sofisticirani fotografski studio i gdje mu se nalazi kompletna arhiva i svi suradnici.
– Moj posao uključuje dugoročnu suradnju s lokalnim umjetnicima koji se nalaze u Los Angelesu. Stoga bi bilo teško preseliti se. Ipak, koristim svaku priliku da radim u Europi. Kad god to mogu…
Godine 2006. LaChapelle je odlučio preseliti se na Havaje, gdje je kupio kuću usred šume sa samo osnovnom infrastrukturom u kojoj provodi veći dio godine. Koji su mu bili glavni motivi za odlazak?
– Odrastao sam u prirodi, okružen šumama Connecticuta. Dok sam kao mladi fotograf putovao na mnoga mjesta – posebno radeći za Traveler Magazine – imao sam priliku posjetiti Havaje. Istinski sam se zaljubio u njih. Kad sam se umorio od dosadnih i nepotrebnih uredničkih poslova, osjetio sam da mi treba odmor i odlučio sam se preseliti na havajski otok Maui kako bih se bavio poljoprivredom – kaže.
Ironično, preseljenje mu je umjesto bavljenja poljoprivredom zapravo omogućilo novi poticaj u umjetničkom stvaranju.
– Život na Havajima me duhovno osnažio. Pronašao sam inspiraciju za cijeli novi opus koji doista odražava moje najranije radove. Napravio sam puni krug.
U svojoj umjetničkoj produkciji LaChapelle je spajao religijsku ikonografiju, pop kulturu i klasična umjetnička djela, no nije se skanjivao progovarati i o neuralgičnim temama poput epidemije AIDS-a, prava LGBTQ osoba, ekologije i zaštite okoliša. Snimao je reklame za razne poznate brendove, no u mnogim je svojim fotografskim radovima davao i društvene komentare. Pitam ga može li se istodobno biti komercijalan i društveno odgovoran?
– Ne vidim sebe kao kritičara suvremene kulture. I ja sam potrošač, korisnik fosilnih goriva i uživam u zadovoljstvima života. Moj rad je odraz vremena u kojem živimo. Moja majka je bila vegetarijanka i jako je pazila da ne troši ništa suvišno jer je na Ellis Island stigla kao izbjeglica iz Litve. Pod njezinim sam utjecajem uvijek vodio računa o svom doprinosu rješavanju svjetskih problema. Nisam savršen, ali dajem sve od sebe da budem dobar čuvar Zemlje.
Za kraj me zanima tko je iskonski David LaChapelle? U životu se bavio različitim poslovima – umjetničkom fotografijom, reklamama, modom, teatrom, glazbenim spotovima, dokumentarnim filmovima, konceptualnom umjetnošću. Koje mu je ipak najbliže i najdraže područje?
– Najbolje se osjećam na dan uspješne fotografske seanse. U tom okruženju sam stvarno živ. Nema ništa bolje nego raditi sa svojom ekipom i prekrasnim modelom ili predmetom u studiju i vidjeti kako se slažu sve kockice mozaika. To je kao performans koji se događa samo jednom i ne može se ponoviti. Ali fotografija traje zauvijek…
Kad sam ga ranije tijekom razgovora pitao što imaju zajedničko sve slavne osobe s kojima je tijekom karijere surađivao, LaChapelle je odgovorio: „Svima im je zajedničko da svijetu daju mnogo više nego što primaju”.
Pretpostavljam da bi se to moglo odnositi i na njega.
