Piše: Rosie Kuglie
Foto: Milan Djakov & Zoran Škrbić
….
Kada umjetnost pronađe svoje utočište u arhitekturi, kada kultura postane kamen temeljac jednog društva, tada nastaje mjesto poput Palate umetnosti Madlena. Ovaj veličanstveni hram umjetnosti i ljepote, smješten u srcu Beograda, ne samo da nosi ime svoje osnivačice, već utjelovljuje njezinu filozofiju – umjetnost kao naslijeđe, kultura kao most između prošlosti i budućnosti, estetika kao imperativ ljudskog stvaranja.
Svaka prostorija ovog monumentalnog zdanja priča priču o rafiniranoj eleganciji i posvećenosti detaljima. Dekorativni elementi evociraju zlatno doba europskih dvorova, dok muzejski postavi donose duh različitih povijesnih epoha i kulturnih tradicija. Muzej antikviteta, sastavni dio Palate, udomljuje vrijedne zbirke stilskog namještaja, umjetničkih predmeta i knjiga koje svjedoče o prohujalim stoljećima, povezujući ih s današnjim vremenom. Raskošno zdanje kulture u vlasništvu je bračnog para gospođe Madlene Zepter i gospodina Philipa Zeptera, koji su stvorili prostor u kojem umjetnost dobiva novo značenje.
U ovom veličanstvenom prostoru, otvorena je izložba „Moja naiva” – retrospektivni prikaz naivnog slikarstva koji okuplja najznačajnije predstavnike umjetničkog pravca iz Srbije i Hrvatske. Izložba nudi posjetiteljima neponovljiv doživljaj u kojem se umjetnička izražajnost stapa s elegantnim okruženjem, stvarajući harmoniju vizualnog doživljaja i duhovnog mira.
Naivna umjetnost, koju je francuski umjetnik Jean Dubuffet opisao kao art brut ili sirova umjetnost, a engleski je povjesničari umjetnosti smjestili pod pojam autsajderska umjetnost, predstavlja poseban oblik likovnog izričaja koji nastaje izvan tradicionalnih akademskih institucija. Samouki slikari, lišeni formalnog obrazovanja, spontano i instinktivno prenose svijet koji ih okružuje, bilježeći tradicionalne motive i svakodnevni život na platnima bogatim bojama i emocijama. Upravo u toj neposrednosti, neobuzdanoj kreativnoj energiji i iskrenosti prikaza leži privlačnost koja fascinira publiku diljem svijeta.
I bez obzira na različite nazive – primitivna umjetnost, umjetnost instinkta, pučka umjetnost, slikari svetog srca – naiva je uvijek ostala vjerna vlastitoj biti: prikazati svijet na način kako ga umjetnik osjeća i vidi.
Izložba „Moja naiva” na jednome mjestu okuplja djela umjetnika iz dvije najpoznatije škole naivne umjetnosti – Kovačice u Srbiji i Hlebina u Hrvatskoj. Kovačica, mjesto bogate slovačke kulturne baštine, od 1930-ih godina razvija snažnu slikarsku scenu, predvođenu velikanima poput Martina Paluške, Jana Knjazovica i Martina Jonaša. Ove slikare odlikuje snažan kolorit, pastoralni motivi i precizna narativna ikonografija, koja slavi ruralni način života, seljačku tradiciju i folklor.
Hlebinska škola početke ima u radovima Ivana Generalića, Mirka Viriusa i Franje Mraza, koji su, bez formalnog akademskog obrazovanja, stvorili specifičan slikarski stil. Njihova djela odišu idiličnom atmosferom seoskog života, ali nerijetko sadržavaju i snažne socijalne poruke, simboliku i alegorijske prizore. Specifična tehnika slikanja na staklu postala je zaštitni znak Hlebinske škole, koja je svjetski poznata po svojoj izražajnoj snazi i autentičnosti.
Ovaj dijalog srpske i hrvatske naive potvrđuje univerzalnu vrijednost naivnog slikarstva koja nadilazi granice i postaje dijelom svjetske kulturne baštine.
Na izložbi „Moja naiva” predstavljeno je više od 60 umjetničkih djela, nastalih u razdoblju od 1960-ih godina do danas, a potpisuje ih više od 40 umjetnika s obje strane granice. Među izloženim radovima nalaze se slike najvećih imena naive: od čuvene Zuzane Halupove, koja je svoj umjetnički put započela vezom i goblenima prije nego što je postala svjetski priznata slikarica dječje tematike, do Janoša Mesaroša, poznatog po mističnim i fascinantnim prikazima konja, ali i mnogih suvremenih naivnih umjetnika koji baštine ovu bogatu tradiciju – Martina Jonaša, Jana Husarika, Zuzane Vareski, Marine Petrik, Ivana Rabuzina, Antuna Bahuneka, Josipa Generalića i mnogih drugih.
Izložba sadrži djela prve generacije umjetnika naive, kao i radove novih naraštaja koji, premda ostaju vjerni tradiciji, unose suvremene elemente u svoje slike. Njihovi motivi obuhvaćaju idilične prizore seoskog života, prizore žetve, portrete seljaka, vjerske motive, ali i osobne interpretacije tradicionalnih tema.
Jedna od najistaknutijih predstavnica kovačičke naive i nesumnjivo upečatljivija umjetnica ovog pravca svakako je Zuzana Halupova (1925. – 2001.). Kroz svoj bogati opus stvorila je univerzalni svijet djetinjstva, vedrine i humanosti.
Rođena u Kovačici, Halupova nije imala formalno umjetničko obrazovanje, ali je od mladosti iskazivala izražen senzibilitet za estetiku i ornamentiku. S tek pet razreda osnovne škole, prvo se izražavala kroz ručni rad, sudjelujući u aktivnostima lokalnog Društva žena. Bila je poznata po iznimnoj vještini u vezu, a njezini gobleni i tradicionalni tekstilni radovi isticali su se vlastitim stilskim rješenjima. Sklonost detaljima, bogatstvu uzoraka i inovativnosti u dekorativnom oblikovanju kasnije će se preliti na njezin slikarski izraz.
Prvi doticaj s uljanim bojama dogodio se kada je prodajom goblena za pet tisuća starih dinara kupila svoj prvi slikarski pribor. Iako samouka, posjedovala je intuitivnu slikarsku nadarenost i nevjerojatnu preciznost u rukovanju bojama i motivima.
Prvu sliku uljanim bojama, Mlaćenje konoplje, naslikala je 1964. godine, i to ne na platnu, već na zidu vlastite kuće, koristeći boje razmućene u mlijeku. Ovaj spontani i prirodni početak odražava suštinu naive – neposredno izražavanje unutarnjeg svijeta umjetnika, lišeno akademskih pravila.
Uspon Zuzane Halupove bio je zvjezdan. Ubrzo nakon prve slike, postala je članica Galerije naivne umjetnosti u Svetozarevu, a 1968. godine održala je svoju prvu samostalnu izložbu u Dubrovniku. Stranci, fascinirani njezinim radovima, otkupili su sve izložene slike, što joj je osiguralo status renomirane umjetnice već na početku karijere.
Njezin rad ubrzo je prepoznat u Francuskoj i Njemačkoj, zahvaljujući publikacijama La Revue moderne i Le Figaro, a potom i u Švicarskoj, Italiji, SAD-u i Japanu. Izložbe u Zürichu, New Yorku, Londonu i Beču učvrstile su njezin međunarodni ugled. Godine 1973. posjetio ju je i tadašnji francuski predsjednik François Mitterrand, što je dodatno podcrtalo njezin značaj na globalnoj sceni.
Najvažniji i najprepoznatljiviji motiv u stvaralaštvu Zuzane Halupove je dijete. Možda iz razloga što nije imala vlastitu djecu, stvorila je svijet u kojem su središnji likovni element razigrana i nasmijana dječica, odjevene u tradicionalne slovačke nošnje. Odrasle osobe prikazivala je na način da nalikuju djeci, uz jednu razliku – muškarci su imali brkove.
Od 1970-ih godina do kraja života, na svakoj slici pojavljivala se djevojčica u ružičastoj haljinici, nazvana Katka, imaginaran prikaz djevojčice, izmaštane kćeri, simbolu neostvarene majčinske ljubavi.
Njezin rad nosi snažnu simboliku djetinjstva, topline i zajedništva, a kroz razigrane boje i bogate detalje prenosila je atmosferu idiličnog svijeta. Osim djece, često je slikala zimu, Evangelističku crkvu u Kovačici i biblijske motive. Unutar svojih kompozicija koristila je i druge elemente – rode, anđele, golubove, cvijeće, nebeske figure i folklorne elemente, čime je stvarala slike koje su svojevrsni vizualni narativi.
Godine 1974. za UNICEF je naslikala monumentalnu sliku Deca UN, djelo ispunjeno simbolima mira i humanosti. U središtu kompozicije nalazi se zemaljska kugla, a oko nje djeca iz različitih dijelova svijeta, anđeli, maslinove grančice i zgrada UNICEF-a. Iste godine njezina je slika Zima odabrana za novogodišnju čestitku UNICEF-a i tiskana u dva milijuna primjeraka. Ovaj globalni uspjeh dodatno je učvrstio njezino ime među velikanima naive.
U sklopu izložbe „Moja naiva” u Palati umetnosti Madlena, posjetitelji mogu vidjeti njezine čuvene kompozicije Zimske čarolije i Na pojilu, u kojima je na vrhuncu svoga stvaralaštva prikazala zimsku idilu i razigranu dječju atmosferu.
Halupova nije bila samo umjetnica, već i humanitarka. Mnoge njezine slike nastale su kao donacije u dobrotvorne svrhe. Njeno monumentalno djelo posvećeno Crvenom križu u Ženevi prikazuje djecu i volontere Crvenog križa u tradicionalnim slovačkim nošnjama, dok simbolična slika Zaštitimo spomenike kulture (1978.) stavlja manastir Gračanicu u prvi plan, okružen pravoslavnim svećenicima, pticama, ikonama i radosnom djecom.
Zuzana Halupova ostavila je iza sebe više od dvije i pol tisuće slika, čime je postala jedna od najplodnijih i najutjecajnijih naivnih umjetnica. Njezina djela čuvaju se u muzejima i privatnim kolekcijama diljem svijeta, a njezin doprinos naivnoj umjetnosti zauvijek je utisnut u kulturnu baštinu Kovačice.
Posebnu vrijednost izložbe „Moja naiva” daje činjenica da je naivno slikarstvo iz Kovačice odnedavno uvršteno na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine. Srbija je tako postala prva zemlja Europe koja je na tu listu upisala umjetničko nasljeđe jedne nacionalne manjine.
Ova prestižna titula priznanje je stoljetnoj tradiciji slikarstva koje je nastalo u srcima samoukih umjetnika i postalo nezaobilazan dio kulturnog identiteta regije.
U vremenu u kojem je suvremena umjetnost nerijetko obavijena teorijskim slojevima, naiva nudi iskaz čistog pogleda i autentičnog doživljaja stvarnosti. U reprezentativnim prostorima Palate umetnosti Madlena, djela Halupove i njenih suvremenika, pronalaze svoju novu dimenziju – tišinu boja i jasnoću pogleda na svijet koji, iako jednostavan, nipošto nije površan.
Zato naivu ne promatramo kao nostalgični ostatak prošlosti, već kao živu umjetničku formu koja nas podsjeća da su emocije najvažnija valuta, a iskrenost najvredniji dar.
