Piše: Iva Koerbler
Fotografije: Tomislav Marić & Šimun Bućan
…
Iza mlade slikarice Marte Katavić (Križevci, 2000.), koja je prošle godine diplomirala slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, već dosad je dugačak popis relevantnih samostalnih i skupnih izložbi kod nas i u inozemstvu.
Vrlo je rano počela crtati i slikati, a slikarstvo je na Akademiji upisala 2019. godine. Na hrvatsku likovnu scenu probila se potpuno spontano i bez ikakve reklame jer su galeristi, kritičari i kustosi trenutačno prepoznali Martino slikarstvo kao jednu novu i značajnu dionicu na tragu ekspresionističkog nasljeđa.
Njezino je slikarstvo iznimno zrelo za umjetnicu njezine dobi; ukazuje na senzibilitet koji je usmjeren dubokim slojevima samoanalize, i u konačnici – analitičkom i intimističkom slikarstvu. Na granici vidljivog, prepoznatljivog motiva pejzaža ili ljudskog lica i slobodnih apstraktnih nanosa, introvertnu dimenziju djela pojačava i specifičan odabir tonske palete koja je puna tercijarnih, zasićenih, zagasitih i tmurnih boja. Takva paleta bez sumnje pojačava emotivnu skalu prema melankoličnim predjelima emotivnog spektra.
– Puno mi se toga dogodilo u zadnjih godinu, godinu i pol dana. Realizirala sam projektno putovanje u Meksiko iz kojega je proizašla, i još uvijek nastaje, serija radova na metalnim pločama. Dvotjedni odlazak u pustinjske predjele Meksika u sklopu umjetničko-istraživačkog projekta Grand tour II pod vodstvom Josipa Zankija, uz projekt Mogućnosti za ’24 pod vodstvom Leile Topić, povezali su se i realizirali u obliku samostalne izložbe. Svaka obična radnja tamo je, u tom novom ambijentu, bila neobična, a to je onda bio i naziv moje izložbe u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti („Svaka obična radnja tamo je neobična”) na kojoj su predstavljena moja ulja na platnu, akvareli, fotografije, figuracije, video te upravo spomenuti rad na metalnim pločama u začecima. O tome je i dokumentiran intervju / video za ARTE TV odnosno Arte Journal za francusku i njemačku publiku – tumači Marta Katavić, čiji se tempo izlaganja i slikanja u 2025. godini dodatno intenzivirao.
Jedan dio njezinih radova nedavno je poslan na Tajvan, u Galeriju Nunu Fine Art, gdje će imati samostalnu izložbu; otvorenje je sredinom lipnja ove godine, a izložba će trajati do kraja kolovoza. Ujedno, dok razgovaramo, dio radova poslan je na izložbu u pulsku Poola galeriju koju vodi istaknuti slikar Bojan Šumonja, gdje Marta do kraja travnja izlaže s kolegicom Frankom Vrljić.
U srpnju i kolovozu Martu čeka rezidencijalni program „Dekonstrukcija slike” u Leipzigu, gdje će nastaviti slikati i upoznavati njemačku umjetničku scenu.
– U međuvremenu sam završila preddiplomski studij na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti s velikom pohvalom (magna cum laude), a u rujnu 2024. i diplomski na Akademiji likovnih umjetnosti, na Odsjeku za slikarstvo, u klasi prof. Matka Vekića, za što sam dobila Nagradu akademskog vijeća ALU za najuspješnije diplomante. Izlagala sam na Salonu mladih u sklopu Situacije te osvojila i Kontrapunkt nagradu Vladimir Dodig Trokut _Iva Vraneković na 37. Salonu mladih – govori nam mlada slikarica.
U veljači ove godine izlagala je u zagrebačkoj Zen Contemporary Art galeriji uz kolegice Moniku Sinković i Mihaelu Rašicu. S istom je galerijom, uz slikare Sebastijana Dračića i Stjepana Šandrka te kiparicu Božicu Deu Matasić, bila zastupljena na Art fairu „Nesvrstani” u lipnju prošle godine.
– Počašćena sam i što sam u svibnju 2024. imala priliku izlagati u The Hub Gallery, prestižnom prostoru u Mostaru, gdje se, između ostalih, čuvaju i radovi Degasa, Matissea, Matte, Modiglianija i Metzingera. U studenom su se pak moji radovi mogli vidjeti u zagrebačkoj galeriji „Vladimir Filakovac” s dragim mi kolegicama Martom Dijak, Miom Markušić i Mihaelom Rašicom, uz koje sam rasla kroz akademske godine i može se reći kako smo na ovaj način zaokružile naše studentsko putovanje – ističe Marta.
Nadalje, uz intenzivan rad na području umjetničkog istraživanja, Marta Katavić nastoji produbiti kreativni proces uz usklađivanje osobnog života kroz osobni razvoj. Tako je prošla kroz 4-godišnju 9. generaciju Škole osobnog i organizacijskog razvoja.
– To putovanje je za mene neopisivo bogato iskustvo na svim razinama pa sam ga odlučila nastaviti i kroz 10. generaciju koja počinje u srpnju ove godine, čemu se izrazito se veselim – zaključuje slikarica.
Paralelno istražuje ekspresivnu art terapiju, posvećuje se argentinskom tangu te uči i asistira u školi Tango Garden uz odličan tim i zajednicu. Uvijek ističe kako joj je presudna bila podrška obitelji u tobože nesigurnim slikarskim vodama, i kako joj nitko nikada nije govorio da će „biti gladna kruha” jer je i njezina majka Dalia Katavić uspješna dizajnerica umjetničkog nakita.
Slikarstvo je najvažnija i najvidljivija dimenzija Martinog djelovanja, ali da bi i dalje mogla tragati za nevidljivim slojevima svoje i tuđe psihe, smatra kako su joj potrebni drugi alati, što je vrlo rano shvatila kao presudno, a sve kako njezin rad ne bi postao površan, dekorativan ili zapadne u određenu maniru.
Slika je za Martu Katavić sredstvo i kanal prema područjima vizija, nesvjesnog i podsvjesnog, gdje svaki prizor ima snagu psihoemotivnog razrješenja i oslobađanja.
Upravo je tom autentičnošću vizija osvojila gotovo na prepad hrvatsku slikarsku scenu koja može biti vrlo komplicirana i okrutna prema mladim umjetnicima…
